 |
|
|
| |
Kratka povijest jednobojnih
perzijskih mačaka Rani primjerci
današnjih jednobojnih perzijskih mačaka pojavili
su se na prvoj londonskoj izložbi 1871. godine.
Na ranim izložbama samo su neke od današnjih
pasmina bile prepoznate, pa su mačke uglavnom
bile izlagane prema boji dlake.
Tako su i dugodlake bile izlagane kao crna,
bijela i tabby, a najveći broj mačaka smještao
se u klasu 'sve ostale boje'.
Tijekom narednih godina rani britanski uzgajivači
su posvetili veću pažnju kontroliranom uzgoju
i selekciji mačaka, došlo je do sve većeg
razlikovanja pasmina i varijeteta.
Najranijim mačkama koje su uvedene u Ameriku
smatraju se crna 'Madam', koju je gđa E. Brainarda
dovela iz Španjolske, te bijeli 'Wendell'
kojega je gđa Clinton Locke pribavila iz Perzije
(1875.).
Pretkraj XIX. stoljeća mnoge su se britanske
dugodlake mačke počele uvoziti u Ameriku,
što je utjecalo na razvoj američke perzijske
mačke. Prvenstvo su imale upravo jednobojne
perzijske, odnosno 'dugodlake', čime je označen
početak njihove dominacije na američkom tlu
u narednim desetljećima.
Najraniji američki uzgajivači vodili su se
standardima koje je zacrtao Harrison Weir
u svojoj knjizi iz 1889. godine.
Godine 1903. je H.F. Vidal detaljno opisao
tadašnje jednobojne perzijske mačke u Cat
Journalu. Ubrzo potom, D.B. Champion je napisao
knjigu (1909.) u kojoj opisuje savršenu izložbenu
perzijsku mačku. Mnogi detalji njegovog opisa
su i danas aktualni, poput: okrugla glava,
kratko lice, prćasti nos sa stopom, okrugli
i puni obrazi, velike oči, masivno tijelo
dubokih i širokih prsiju..
No za razliku od današnjeg vremena, u to se
doba svaka boja tretirala kao zasebna pasmina.
Kad je američka asocijacija CFA osnovana
1906.godine, jednobojne perzijske mačke već
su se u velikom broju pojavljivale i natjecale
na izložbama.
Do 1914.godine CFA je usvojila prvi službeni
standard dugodlakih mačaka s devet razreda
boja, a spominju se sljedeće jednobojne: bijela,
crna, plava, narančasta i krem.
Tijekom prve polovine dvadesetog stoljeća,
uzgoj mačaka je prolazio krize uzrokovane
ratovima i teškim životnim prilikama. Unatoč
mnogim teškoćama, perzijske mačke su 'procvjetale'
u međuratnom razdoblju, da bi se nakon II.svjetskog
rata konačno vratile na vodeću poziciju.
Današnja podjela jednobojnih (prema CFA)
uključuje devet varijeta: bijele (plavih očiju,
bakrenih očiju, raznobojnih očiju); plave;
crne; crvene; peke-faced crvene (danas rijetke);
krem; čokoladne, i lila.
Dva posljednja varijeteta, nastala putem razvoja
perzijske s obilježjima u boji (himalajske)
izlažu se u klasi 'ostale jednobojne'.
Zanimljivo je spomenuti da je svaka jednobojna
mačka genetički ustvari tabby. Sve mačke nose
neki oblik tabby gena, no neke mačke imaju
jednobojnu dlaku.
Uzrok tomu su aguti geni. Gen koji uzrokuje
'prstene' na dlaci, ima i svoj naizmjenični
ne-aguti oblik (non-agouti).
Mačka koja pokazuje ne-aguti oblik gena, nema
prstene na dlaci između tabby pruga.
Ne-aguti dlake tako maskiraju tj. prikrivaju
tabby pruge, i čine da mačka izgleda jednobojna.
Ustvari ove mačke i dalje nose gen tabby uzorka,
koji se obično pokazuje na malim mačićima
(ghost markings), ali prestaje biti vidljiv
kod odrasle mačke. |
| |
|
| Harrison Weir, Crna
perzijska mačka Minnie (1889.) |
| |
Crne perzijske mačke
Crne perzijske mačke, kao što je poznato još
iz knjige Harrisona Weira, prve su zadobile
popularnost tijekom procvata ranog britanskog
uzgoja.
Premda su izgledale veličanstveno, crne su bile
izlagane u neusporedivo manjem broju od drugih
tadašnjih dugodlakih.
Najveći razlog ovome bio je zahtjev za potpuno
ujednačenom crnom bojom dlake.
Mačka je morala biti posve crnog, sjajnog krzna,
bez imalo prisutnosti tabby oznaka. Najveća
i najčešća greška pojavljivala se u obliku bijelih
dlaka na grlu.
Također su mačke često imale pogrešnu nijansu
smeđe ili hrđave boje, koja se pojavljivala
u doba linjanja - a izložbe su se održavale
upravo u ljetno doba kad se dugodlake mačke
linjaju.
Boja odrasle mačke teško se mogla predvidjeti,
mačići s isprva smeđom bojom često bi kasnije
postali najbolje crne mačke.
Ipak, nije bilo velike potražnje za crnim
dugodlakim mačkama, pa bi mnogi mačići iz
mješanih legla s kornjačevinom bili utopljeni
ili ugušeni plinom.
Premda F.Simpson to ne spominje, drugi tadašnji
izvori govore o uzgajivačima i izlagačima
koji su čupali bijele dlake crnim mačkama,
a neki su ih bojali crnom bojom.
Čupanje je bilo moguće samo u slučaju kad
se radilo o tek nekoliko crnih dlaka.
Tako bi poneki uzgajivač dao svoju mačku pariti
sa 'crnim pobjednikom', a kasnije bi s razočarenjem
otkrio da mačići imaju bijele mrljice ispod
brade.
Ništa manje nisu bili razočarani novi vlasnici
lažne crne mačke, kojoj bi se nakon prvog
linjanja pojavile originalne bijele dlake.
|
| |
|
| Detalj slike iz knjige
F.Simpson, Crna perzijska mačka |
| |
Satan, čuveni crni mačak vlasnice McLaren
Morrison, pobjeđivao je na britanskim izložbama
u posljednjem desetljeću XIX.stoljeća.
Mačak Johnnie Fawe II. uzgajivača Dr.Ropera,
također je bio jedan od prvih izvrsnih crnih
perzijskih mačaka.
Johnnie Fawe je, kao i brojne druge perzijske
mačke, na prijelazu stoljeća uvezen u Ameriku.
Na tlu Amerike su crne perzijske bile čak i
popularnije nego u Engleskoj.
Veliki mačak King Max vlasnice gđe E.R. Taylor
i vrijedan tisuću dolara, odnio je prve nagrade
na izložbama u Bostonu 1897., 1898. i 1899.godine.
Obzirom da su se dugodlake mačke (perzijska,
angora, ruska, maine) tad uzgajale zajedno,
Max se smatra i jednim od temelja Maine Coon
pasmine. |
| |
|
| Čuveni King Max, za
kojega se govorilo da nema nijedne crne dlake.. |
| |
Iako su crne bile uspješne na ranim izložbama,
H.F. Vidal je 1903.godine pribilježio da su
im potrebna poboljšanja; mnoge su imale smeđu
nijansu i pod određenim svjetlom mogao se zamijetiti
tabby uzorak.
Iduća velika zvijezda bio je Dirty Dick, koji
je odnosio pobjede na britanskim izložbama nakon
1911.godine.
Britanske crne iznova su procvjetale u razdoblju
između dva rata, tako se sredinom četrdesetih
godina pojaljuju nove zvijezde poput Chadhurst
mačaka, Downside mačaka i drugih.
Većina najboljih američkih crnih mačaka bile
su potomci crnih i plavih perzijskih mačaka.
Tako je od uvezenih crnih i plavih mačaka nastao
i šampion Great Lakes Charcoal, tadašnji mačak
s možda najviše vrijednih potomaka.
Mačak GC Pied Piper of Barbe Bleue, vlasnice
B.Morse iz Kalifornije bio je mačka godine 1951.
i naziva se 'velikim tatom' svih današnjih američkih
crnih perzijskih.
Uzgajivačnica 'Longhill' Anthony DeSantisa proizvela
je neke od najboljih crnih toga doba. Ova je
uzgajivačnica znala istovremeno izlagati i preko
dvadeset mačaka na izložbi, osvajajući nagrade
za najbolju odraslu i najboljeg mačića izložbe.
De Santisova najbolja mačka CH Longhill's Black
Velvet bila je unuka Pied Pipera, i kasnije
je sparena s Lavender Liberty Beau-om.
Njihov je potomak čuvena GC Vel-Vene Voo Doo
Silva-Wyte.
Voo-Doo je postala mačka godine 1959. te je
utvrdila standard modernih crnih perzijskih.
Njezini bliži i daljnji potomci nastavili su
osvajati brojne nagrade. Primjerice, njezina
kćerka Trafari postala je mačka godine 1967.,
njezina unuka GC Fanci-Pantz Petti Girl iz Araho
uzgajivačnice bila je mačka godine 1971. itd. |
| |
|
|
| |
Današnji standard crne perzijske mačke (prema
CFA) zahtijeva boju koja je duboko ugljeno crna,
od korijena do vrha dlake, potpuno bez nijanse
hrđe.
Nije dozvoljena dimasta boja nigdje na krznu,
poput ovratnika ili poddlake. Koža nosa i jastučića
šapa je crna ili smeđa, poželjnija je crna.
Oči trebaju biti sjajne boje bakra. Poželjniji
je narančasti ton, iako većina današnjih najboljih
crnih ima oči boje bakra sa smeđom nijansom.
Ostali zahtjevi za crne perzijske mačke isti
su kao za ostale varijetete, uključujući građu
glave, tip tijela, te tip i duljinu dlake.
Crna perzijska, premda je jedna od najstarijih
varijeteta i izuzetno lijepa, ni danas nije
uobičajena.
Dlaku crne mačke je teško održavati u vrhunskoj
kondiciji, zahtjeva zatvoren prostor kako
pod utjecajem svjetlosti ne bi došlo do pojave
smeđeg tona tj. boje hrđe.
Uzgoj je otežan i zbog česte pojave drugih
boja u leglima, umjesto jednobojnih crnih
mačića.
Čak su i crni mačići isprva smeđeg tona dlake,
da bi postali potpuno crni potrebno je do
godinu dana.
Na izložbi će svaki trag bijele dlake diskvalifikacirati
crnu mačku.
Stoga su ove mačke i dalje većinom vrlo rijetke
na izložbama.
Ipak, crna mačka u punoj formi, sjajne crne
dlake i s užarenim narančastim očima, jedan
je od najdojmljivijih varijeteta perzijske
pasmine. |
| |
|
|
|
| |
|
|
|
 |
|
| |
Crne
perzijske mačke |
|
|
|
Frances
Simpson: CRNE PERZIJSKE, 1903.
|
|
|
|
|
|
Crni
perzijski mačak 'Johnnie Fawe', vlasnika
Dr. Ropera.
(Photo: Lavender, Bromley.)
|
|
|
|
Ove
doista lijepe mačke nisu nikad dobile
količinu divljenja i pažnje koju zaslužuju.
Manje je uzgajivača crnih perzijskih
negoli ostalih varijeteta, dva najznačajnija
uzgajivača su Dr. Roper i gospodin
Robert Little. Oba ova gospodina posjedovala
su i izlagala vrlo lijepe primjerke;
gđica Kirkpatrick je također uzgajala
vrlo lijepe crne mačiće.
Na izložbama su prijave u klasu crnih
skoro stalno najrjeđe, no otkako je
specijalizirani klub za crne i bijele
perzijske započeo s radom, nadam se
da će uzgajivači ovih lijepih jednobojnih
mačaka biti snažnije potaknuti.
Kao kod drugih jednobojnih mačaka,
osnovna vrijednost je posvemašnja
ujednačenost boje.
Najveća greška za crne je smeđa,
hrđava nijansa; trebaju imati sjajnu,
čistu crnu boju, koja ne otkriva
pruge ili prstene pod punim svjetlom,
također bez poddlake svjetlijeg
tona, i najvažnije, bez mrlja ili
čuperaka bijelih dlaka na grlu.
Ovo posljednje je vrlo učestala
greška među crnim mačkama i izuzetno
mnogo im oduzima na vrijednosti,
bilo da se radi o izložbenom ili
uzgojnom primjerku.
Kod nekih drugih varijeteta perzijskih
mačaka prihvaćaju se dvije, čak
i tri boje očiju; no doista dobra
crna mačka mora imati potpuno okrugle
oči duboke narančaste boje, koje
snažno sjaje iz guste crne dlake.
Kad crne mačke mijenjaju dlaku,
često djeluju hrđave boje, također
su tek rođeni mačići ponekad nalik
pahuljastim lopticama smeđe dlake.
Ipak, upravo ove mačke često izrastu
u najbolje obojane crne.
Ova pasmina je vrlo snažna i zdrava,
često predstavljena velikim, masivnim
mačkama.
Kornjačevina ženka je odličan izbor
za crnog mužjaka, i neke najpoznatije
crne uzgojene su upravo ovim putem.
Dva smeđa tabbyja će generalno dati
jednog, ako ne i više dobrih crnih
mačića u leglu.
Utvrđeno je da su crne mačke vrlo
korisne u uzgoju srebrni tabby i
dimastih mačaka, jer ove pasmine
zahtijevaju intenziviranje njihovih
oznaka i obojanosti.
Odnosno, srebrni tabby s tamnosivim
oznakama nije ispravan tip, a dimasta
s gornjom dlakom boje ugljena ne
predstavlja pravu dimastu. Stoga
je uvođenje križanja sa crnom često
velika prednost za ove pasmine.
Svakako ne postoji velika potražnja
za crnim mačićima, i nismo dosad
čuli da se visoki iznosi daju ili
traže za njih, kao ni za odrasle
crne mačke.
Ali kako 'sve ima svoje vrijeme',
tako i za crne možda dolaze bolji
dani; u svakom slučaju, uzgajivači
početnici neće pogriješiti ako nabave
zaista dobru crnu mačku, koja će
na izložbama imati mnogo veće šanse
za nagrade nego je to slučaj u klasama
s mnogo prijavljenih mačaka, poput
plavih i srebrnih.
|
|
|
|
|
|
Champion
'Menelik III.' (američki mačak)
Vlasništvo gđe Bond, Washington.
|
|
|
|
Iz
sasvim očitih razloga, crne su mačke
najbolje za ljude koji žive u Londonu
ili u blizini velikih gradova. One
nikad ne izgledaju zaprljane, stoga
su uvijek pogodnije od bijelih, krem
i srebrnih mačaka.
Da bi im krzno ostalo sjajno i glatko,
crne mačke treba dobro četkati i uređivati,
i ta će se briga i pažnja uvelike
vratiti.
Naši američki rođaci zovu jednobojne
mačke 'solid' (puna, čista), što je
posebno izražajno kad se primjeni
na crne, obzirom da one ne smiju imati
nimalo bilo koje druge boje osim guste
crne.
Kad se pri razdvajanju dlake vide
sivi ili plavi ton, to predstavlja
velik nedostatak.
Nos treba biti crne boje, isto kao
jastučići na šapama.
Ne sjećam se da sam vidjela ili
čula za uvezenu perzijsku crnu mačku.
U jednom članku u časopisu Our Cats,
autor čije ime nije navedeno, kaže:
'Bijele mačke s plavim očima ne
nabavljaju se često iz inozemstva,
a niti crne imaju zajamčeno oči
boje ambre koje današnji znalci
smatraju ispravnima.
Poznajem crnu mačku pristiglu ravno
iz zemlje mačaka, iz palače samoga
Šaha; ona ima najčarobnije smaragdne
oči koje je moguće zamisliti, različite
od uobičajenih zelenih isto koliko
su plamteće jantarne oči različite
od onih blijede žute boje.
Ova mačka, 'perzijska među perzijskima',
ima dlaku savršeno crnu-crncatu,
ujednačeno dugu i ravnu, s finom
i svilenkastom teksturom, koja ne
daje dojam masivnosti inače istaknute
u tipu uvezenih mačaka.
Srednje veličine i lakše građe,
s izražajem toliko stranim da graniči
s nadnaravnim, ova se mačka uz trunak
imaginacije može poistovjetiti s
inkarnacijom duha, prikrivenom haremskom
ljepoticom, vješticom, zmijom zavodnicom
- što god izaberete; ali uvijek
ostaje nešto sasvim udaljeno od
prozaične Engleske, nešto prožeto
romantikom i živopisnošću mističnog
Istoka.
Ta je crna mačka nesumnjivo bila
tipična perzijska mačka.'
Obzirom da u Engleskoj oskudijevamo
u dobrim crnim mačkama, šteta je
što poduzetni uzgajivači ne pokušavaju
uvesti zaista dobre primjerke. Mogli
bi im donijeti sreću, kao i uzgoju
općenito.
Gledajući unatrag stare kataloge
izložbi u Kristalnoj palači, pronalazim
da su se crne izlagale rijetko baš
kao i danas. Godine 1886. je klasa
crnih označena 'bez prijava', a
1889. je gđa H. Warner Snow (danas
gđa McLaren Morrison) jedina prijavila
mačku 'Imp' u klasi crnih.
Ipak, iduće godine je ista ova poznata
dama-uzgajivačica izložila 'Satana',
crnog mačka kojega za života nije
pobjedila nijedna druga mačka. On
je bio primjer najizvanrednije nedostižne
kvalitete koju pamtim - moćni triton
među sitnom ribom.
U mnogim izvješćima s naših najvećih
izložbi primjetila sam bilješke
poput ovih:'Dobre crne mačke s narančastim
očima su očito izostale'. Ili :'Klasa
crnih je po običaju bila vrlo slabo
napunjena'.
Iz ovih je razloga krajnje vrijeme
da uzgajivači posvete veću pažnju
ovoj prekrasnoj pasmini, i to ne
samo početnici već i dobro poznate
osobe iz svijeta ljubitelja mačaka,
te da pokažu koliko one stvarno
vrijede.
Trenutačno su crne perzijske mačke
dr. Ropera i gospodina R. Littlea
najprisutnije. Također gđa Lenty
Collins s njezinom prekrasnom ‘Forest
Beauty’ velikih očiju, a i gđa Crowther
na sjeveru ostaje vjerna crnima,
njezinoj najdražoj pasmini. Ipak
želimo nešto više crnomanjastih
ljepota da povećaju broj crnih perzijskih
mačaka.
Kao što svi znaju, mnogo se praznovjerja
veže uz crne mačke. Evo što je Harrison
Weir rekao o ovoj temi.
«Često se zna reći:'Što znači ime?'
Predmet, koji god bio u pitanju,
ostaje isti, ali ime ipak mnogo
znači. Tako je ovdje s pitanjem
boje.
Zašto bi se crna mačka smatrala
toliko različitom od svih ostalih
mačaka, kakvom je smatraju budalasti
i neobrazovani ljudi? Zašto bi se
ovoj mački, samo na temelju njezine
crne boje, trebali pripisivati bezbrojni
loši predznaci, kao i nekromantske
moći?
Primjerice u Njemačkoj se crne mačke,
kao znak zla, udaljuju od djece;
ako crna mačka uđe u sobu bolesnika,
kaže se da time 'nagovještava smrt'.
Držalo se znakom loše sreće susresti
crnu mačku u sumrak.
U 'dobra stara vremena' samo su
crne mačke bile miljenice ljudi
koje se smatralo čarobnjacima, također
su crne mačke navodno bile stalne
družbenice vještica; u takvom strahu
i mržnji ove se nesretne osobe zlostavljalo,
davilo i spaljivalo, a vrlo često
su njihove mačke prolazile iste
muke.
Moguće je da jedan od razloga za
ovakvo divlje praznovjerje proizlazi
iz činjenice većeg elektriciteta
kod trenja dlake crne, nego ostalih
mačaka; eksperimenti su dokazali
da je elektricitet mnogo manji kod
bijele ili crvene tabby mačke.
Kako bilo, ostaje činjenica da
su neobrazovani ljudi puni predrasuda,
iz ovih ili onih razloga, smatrali
crne mačke zlom i mrskom životinjom;
čudesne priče povezivale su se s
ponašanjem ovih mačaka u gluho doba
tijekom olujnih noći.
Koliko sam ja otkrio, crne mačke
se ne razlikuju u naravi i navikama
od mačaka drugih boja, premda ih
do današnjega dana mnogi smatraju
opakijima i pakosnijima, i hrabrijima-
ovo posljednje im priznajem.
Ipak kad se crna mačka razbjesni
i dobro napuhne krzno i rep, sa
svojim proširenim, okruglim i sjajnim
narančastim očima i sva zažarena
bijesom, to svakom pa i sasvim nepristranom
promatraču mora predstavljati 'neobičnu'
pojavu.
No i crne mačke imaju obožavatelje;
i po mojemu mišljenju, potpuno crna
mačka, finog i sjajnog krzna i elegantnih
oblika, svakako jest atraktivna.»
Iako se ponegdje crne mačke smatraju
glasnicima zla, drugdje im se pripisuju
čudesne iscjeliteljske moći.
|
|
|
|
|
|
Mačić
uzgajivačice gđice Kirkpatrick.
(Photo: E. Landor, Ealing.)
|
|
|
|
U
Cornwallu se vjeruje da će crna mačka
izlječiti bolne oči djece, tako da
se njezinim repom devet puta prijeđe
preko oboljelog dijela; u nekim dijelovima
zemlje prisutnost crne mačke u kući
smatra se protuotrovom i lijekom protiv
epilepsije.
Mislim da je većina ljubitelja mačaka
sklona vjerovati u moguću sreću koju
im može donijeti crna mačka lutalica,
i vjerojatno će prije uzeti ovakvu
stranu mačku, negoli mačku bilo koje
druge boje.
Postoji stara škotska poslovica koja
kaže:
Kad god u kući živi
crna mačka,
Djevojke i ljubavnike prati sreća.
Proslavljene crne perzijske mačke
roda 'Fawe' dobro su poznate u krugu
uzgajivača. Dr.Roper mi je poslao
nekoliko bilješki o svojim slavnim
mačkama-pobjednicima, također i
neke korisne informacije o pasmini
uz koju se danas povezuje njegovo
ime:
«Mnogo godina su crne perzijske
bile najpopularnija pasmina; ali
poput svake mode, nažalost vidim
da su druge boje sad zadobile veću
pažnju uzgajivača.
Godinama sam mukotrpno radio na
uzgoju onoga što smatram perfektnom
crnom perzijskom, i napokon su moji
napori okrunjeni uspjehom.
Što se uopće može usporediti s mačkom
bogate crne boje, velike dlake i
duboko narančastih očiju?
U uzgoju crnih, kao kod svake druge
boje, najbitnije je osigurati najbolje
uzgojne mačke, i biti spreman dati
priličan iznos za takve, u suprotnom
ćete skoro sigurno biti razočarani
rezultatima, i možda se povući iz
uzgoja ove boje te pokušati s nekom
drugom. No susrest ćete se s istom
sudbinom ako zadržite ovakav pogled
na troškove.
Crna perzijska mora biti savršena
u boji, bez ijedne crne dlake, cobby
oblika tijela, kratkih nogu, čupavog
i ne predugog repa, velikih očiju
duboke narančaste boje, dobre široke
glave, široko postavljenih kratkih
ušiju sa čupercima, kratkog lica,
te duge i svilenkaste dlake.
Nakon što sam utvrdio obilježja
kvalitete, opisat ću moje iskustvo
u uzgoju.
Po mojem mišljenju, najvažnije je
da mužjak bude crne boje, kao i
jedan od njegovih roditelja, bez
obzira koje je boje ženka. Najviše
uspjeha imao sam u uzgoju od crnog
mačora i kornjačevina mačke. Iz
ovog parenja možete dobiti crne
i kornjačevina mačiće.
Kao primjer spomenut ću ‘Johnnie
Fawea’ (crni) i Champion ‘Dainty
Dianu’ (kornjačevina). Od njih sam
uzgojio mnoge dobre crne mačke,
među ostalima ‘Dick Fawea’, ‘Lady
Victoriu’ i druge kvalitetne, a
također i dobre kornjačevine, od
kojih su tri pobjedile na prvenstvima.
Crne se mogu uzgojiti i od crne
i plave mačke, ili od dvije crne
-u ovome slučaju, križajući crnog
mužjaka s njegovim ženskim potomkom,
što se pokazalo vrlo uspješnim.
|
|
|
|
|
|
Crna
perzijska 'Colleen', gđe Little.
(Photo: D. Nottle, Beckenham.)
|
|
|
|
Prihvaćam
da postoje i drugi načini dobivanja
crnih, ali prema mojemu iskustvu,
najbolja su ova tri načina koje sam
spomenuo.
Da bismo u uzgoju bili sigurni u uspjeh
po pitanju boje očiju, bolje je, ako
je moguće, da oba roditelja imaju
čim dublju narančastu boju; no neophodno
je da otac ima dobru narančastu boju
očiju, križanje s njim će vrlo vjerojatno
dati mačiće koji imaju dobru boju
očiju, ali ne i obrnuto.
Kao primjer, jednom sam kupio vrlo
lijepu crnu ženku, savršenu u svim
pojedinostima s izuzetkom očiju, koje
su bile vrlo svjetle boje ambre. Pario
sam je s ‘Dick Faweom’ čije su oči
bile najdublje narančaste boje koju
sam vidio; njihovi mačići su razvili
narančaste oči.
Pario sam i obrnuto, i rezultat nije
bio zadovoljavajući po pitanju očiju,
a u uzgoju izložbenih mačaka boja
očiju je od najveće važnosti.
Pokojni gosp. Welburn, dobro poznati
sudac, jednom je rekao razmatrajući
crne mačke na velikim izložbama (mislim
da se radilo o Kristalnoj palači):'
Premda ne mislim da samo oči trebaju
odnijeti nagradu, ipak je uvijek najbolje
podržavati poželjna svojstva koja
je teško postići.'
|
|
|
|
|
|
'Carol
Singers'.
(Photo: E. Landor, Ealing.)
|
|
|
|
'Pri
uzgoju legla crnih mačića, nije mudro
odlučivati o njihovoj boji sve dok
nisu dostigli dob od šest mjeseci.
Sjećam se da sam jednom prilikom dao
mačića staroga tri mjeseca kojega
sam nazivao željezno sivi, misleći
da nikad neće biti crne boje. Šest
mjeseci kasnije vidio sam prijatelja,
koji mi je mnogo zahvaljivao za krasnog
crnog mačića. Dva mjeseca kasnije
vidio sam i mačka: nije imao nijednu
bijelu dlaku, njegova je boja bila
savršeno crna.
Na posljednjoj izložbi u Richmondu
pokazao sam crnog mačića staroga sedam
mjeseci; uzeo je prvu, drugu, i specijalnu
nagradu.
U dobi od tri mjeseca mislio sam da
će biti dimasti. On je sad vlasništvo
gđe McLaren Morrison.
Trenutačno imam mačića staroga tri
mjeseca, savršene boje bronce i sa
sivim ovratnikom. Ne sumnjam da će
sa sedam mjeseci biti potpuno crne
boje.
Dao sam ove ilustracije zbog onih
koji se upuštaju u rad sa crnima,
da ne odustaju od nade da će mačići
postati crni sve do dobi koju spominjem.
Imam mačiće u razdoblju od siječnja
do srpnja, i otkrio sam da su mnogo
bolji u uzgajivačnicama, svi se
moji razdvajaju; također sam otkrio
da su Sprattovi pokretni kavezi
(rani transporteri) vrlo korisni.
Za izlaganje crnih, trebaju se četkati
i brisati sa Selvyt krpom svakodnevno
jedan mjesec uoči izložbe, i ne
dopustiti pojavu linjanja. Dodavanje
briljantina American Bay Rum u sasvim
maloj količini pri četkanju, dat
će savršen sjaj njihovom krznu.»
|
|
|
|
|
|
Crna
i bijela perzijska mačka.
|
|
|
|
Zanimljive
su sljedeće bilješke gospodina Roberta
Littlea, kojega sam spomenula kao
uzgajivača crnih perzijskih mačaka:
«Poneke od ovih mačaka zadržavaju
ispravnu boju tijekom čitave godine.
Izlaganje suncu potiče pojavu boje
hrđe, ponekad u tolikoj mjeri da će
lijepa crna mačka izlagana u listopadu
ili siječnju, biti jedva prepoznatljiva
u srpnju ili kolovozu.
Mačići rijetko imaju stvarno crnu
boju prije određene dobi.
Primjerice ‘Lady Bruin’ je dobila
ime na račun svojega smeđeg odnosno
hrđavog izgleda. Njezina dlaka je
danas, i već dugo je takva, najgušće
crne boje.
Klasa dugodlakih crnih mačaka nema
toliko veliku i dugu dlaku kao neke
druge.
Kod mnogih krzno prije podsjeća na
kosu negoli na krzno, i upravo kod
njih sam primjetio najdosljedniju
crnu boju koja je najmanje podložna
promjenama nijanse. Ipak, kod svih
je primjetna tendencija da dlaka postaje
sve crnja tijekom godina.
Mačići imaju plave oči tijekom prvog
mjeseca života. Zatim se boja postupno
mijenja, i do kraja drugog mjeseca
može se s velikom sigurnošću utvrditi
hoće li ili neće posjedovati najpoželjniju
narančastu boju.
Ipak će proći nekoliko mjeseci prije
negoli je nijansa konačno određena;
ali nikad nisam iskusio da bi svjetlija
nijansa nadvladala tamniju.
Nije neophodno da oba roditelja, ili
čak ijedan, ima duboku narančastu
boju očiju da bi se takva osigurala
kod mačića.
Ipak, potrebno je da željena boja
bude 'u obitelji'.
Neobična je varijacija dubine tona
očiju kod članova istog legla; nije
rjetkost da mačić s bijelom mrljom
ili na drugi način manje vrijedan
član legla ima kompenzirajuću kvalifikaciju
najdublje narančastih očiju.
Misterija bijele točke na prsima ili
grlu još treba biti riješena. U većini
legla crnih mačića, barem jedan ima
ovu grešku, što generalno određuje
budući položaj mačića u ranoj dobi.
Zbog ovog će nedostatka nesretni mačić
biti potpuno lišen pedigreea. Čini
se da ne postoje mjere opreza kojima
bi se ta greška spriječila ili iskorijenila.«
Novoosnovano, specijalizirano društvo
Black and White Club ima za cilj
promociju uzgoja i izlaganja crnih
i bijelih mačaka, i dugodlakih i
kratkodlakih.
U posljednjem detalju razlikuje
se od drugih udruženja, koja se
posvećuju jednoj pasmini, ili dugodlakoj
ili kratkodlakoj.
| Bilješka o budućem
djelovanju otisnuta je u listi
pravila: |
| |
U vidu olakšavanja
posla sucima, i sprečavanja
grešaka uzrokovanih velikim
brojem uvjeta često povezanih
sa specijalnim nagradama, najbolje
je da se specijalne nagrade
daju dobitnicima nagrada (prve,
druge, ili treće), za mačke
uzgojene od izlagača, i za mačke
s najboljim očima, ovo posljednje
je naročit vrijednosni element
kod jednobojnih mačaka. |
Nema sumnje, kako
vrijeme ide tako se i broj zainteresiranih
za crne i bijele mačke povećava,
i odbor će povećati broj članova,
te će se oblikovati još snažnije
društvo u svrhu promocije dobrobiti
ovih prekrasnih pasmina.
|
|
|
|
|
|
Moderna
crna perzijska mačka Gr Ch Lafrebella
After Night
|
|
|
|
Izvori:
Uzgajivačnica Lafrebella;
Paw
Peds; CFA
Perzijske jednobojne mačke; Messybeast
Cat Archive
Tiskani: M.Warner 'Cats of the World';
Christine Metcalf 'The Love of Cats'
i dr. |
|
|
|
Koraljka
Polaček; 2007 |
|
|
|
© Copyright
Notice - Materials on this site are
copyrighted by author
and other persons. You may not copy
or reproduce any portion without written
permission from the copyright holder. |
|
|
|
| Napomena: |
| Sadržaj
ove stranice podliježe zaštićenom
autorskom pravu njegovih vlasnika,
stoga se ne smije ni u kojem obliku
prenositi, distribuirati ni pohranjivati
bez prethodnog pisanog odobrenja
autora 'Mica-Mace'. Prije korištenja
ove stranice, molimo upoznajte
se sa tekstom Pravne obavijesti.
|
|
|
|