Ljubitelje domaćih mačaka će zasigurno obradovati činjenica da Weirovi najraniji standardi izdvajaju varijetete domaće mačke po bojama. Tako su među kratkodlakima današnje pasmine sijamska, manx, britanska kratkodlaka, abesinska mačka, kao i plava, kornjačevina, tabby, bijela, crna itd.
Na taj način su u to doba mačke bile suđene na izložbama, kao što su dugodlake isprva bile podijeljene u klase 'bijela dugodlaka', 'crna' itd, a ne prema pasminama.
 
H.Weir: Nagrađivani kornjačevina mačak gosp. Smitha
 
H.Weir: 'Primjer kornjačevina mačke, veoma tamni varijetet'
 
H.Weir: kornjačevina maca s mačićima
 
Kornjačevina i tabby mačak 1903. iz knjige F.Simpson
 
Detalj slike Tomassa Salinija (1575.-1625.) prikazuje pastira s macom koja ima crvene i crne mrlje i bijelu boju. Vjerojatno je pojavljivanje ovakvih mačaka na starim slikama jedan od razloga za pretpostavke o 'originalnoj' boji domaćih mačaka, iako se H.Weir nije slagao s time.
 
 
 
J.Bungartz: Crna mačka (1896.)
Jedan od najvažnijih zadataka H.Weira, kako je i sam često isticao, bilo je 'obrazovanje' ljudi, kako bi se počeli pažljivije i s većim razumijevanjem odnositi prema mačkama. Stoga je često spominjao 'stara, luda vremena' u kojima se zbog praznovjerja progonilo i ubijalo mačke. Crna je mačka bila na vrhu omraženih stvorenja, što je Weir također pokušavao promijeniti..
 
Vještica sa crnom mačkom, ilustracija iz Weirovog doba.
 
H.Weir: Plava mačka 'Archangel'
Weir opisuje plavu britansku kratkodlaku, kao i archangel - ranu rusku plavu mačku.
 
Plava i bijela mačka 1903., iz knjige F.Simpson
 
H.Weir: Bijelo-crna mačka gosp. Lyona, koju Weir opisuje, sa crnom mrljom u obliku cvijeta na glavi i 'malteškim križem' na leđima.. i uz sve to, rodila se na sam Uskrs.
 
J.Bungartz: bijela mačka s mrljama (1896.).
Bungartz također spominje trobojnu mačku koju naziva 'španjolska mačka'.
 
J.Bungartz: Bijela mačka s obojanom glavom. Bungartz piše kako ova mačka može imati glavu crne boje, ali i sivu, smeđu ili plavu..
 
Henriette Ronner - detalj slike domaćih maca, kraj XIX.stojeća
...
Napomena: prijevod je u nekim manjim dijelovima reduciran, kompletan pregled knjige (engl.) kao i crteži H.Weira u većem formatu, dostupan je na: Paw Peds
Tekstovi Harrisona Weira o sijamskoj, manxu i abesinskoj pasmini uključeni su u Portrete tih pasmina.
 
 

Harrison Weir –'Naše mačke' II.dio

I. Kornjačevina
Sad sam došao do sekcije kratkodlakih domaćih mačaka, varijeteta koji ima podvarijetete. Upitno je jesu li sve istoga porijekla, premda se u uzgoju mnogih različitih boja ponovno pojavljuju isprugane ili tabby boje, a nasuprot tomu, jednobojne bijele mačke često se pojavljuju kao potomci ispruganih ili istočkanih roditelja.
Oni koji imaju ikakvog iskustva u uzgoju domaćih životinja ili ptica, najbolje znaju koliko je teško održati određene karakteristike dobivene višegodišnjom upornošću uzgoja ovih osobitosti varijacije tj. kvalitet.
Na primjer, kad bi smjestili nekoliko uzgojenih golubova u sredinu u kojoj bi se mogli sparivati po volji, svatko osim prirodoslovca bio bi veoma iznenađen kad bi primijetio velike promjene bile u nekoliko godina, sigurne znakove reverzije prema tipu njihovih predaka.
S mačkom je nešto drugačije, jer je prema mojem saznanju sve do utemeljenja izložbe mačaka, učinjeno malo ili nimalo pokušaja da se poboljša izgled ili boja pojedine pasmine. Nije ni sad bolje, s izuzetkom dugodlakih mačaka.
Nisam siguran da razumijem razlog tomu, ali to je činjenica.
Lijepe, dobro razvijene mačke određenih boja postižu visoku cijenu, i stalne su dobitnice nagrada. Uzet ću za primjer kornjačevina muškog mačka, koji je jedan od najrijeđih, i crvenu ili žutu tabby žensku mačku kao sljedeću. Skoro sam siguran da je vlasnik svake od ovih mačaka, uz odgovarajuću njegu i pažnju, u stanju proizvesti još ovakvih varijeteta.
Sad je tomu već mnogo godina otkako pamtim prvoga kornjačevina mačka; s ove distance ne mogu se sa sigurnošću prisjetiti da li je bio kornjačevina s bijelim ili potpuna kornjačevina.
Bio je izložen na Piccadillyu. Ako se dobro sjećam tad sam ga i nacrtao, no nisam posve siguran pošto je odonda prošlo oko 40 godina, premda mi je kasnije rečeno da jesam, i da je cijena za ovog mačka iznosila stotinu gvineja.
Ova pretpostavljena rijetkost, bila je na izložbi u Kristalnoj palači 1871.godine zapostavljena općom pojavom upravo kornjačevina mačka (vlasnika Smitha), i tri kornjačevina-bijelih muških mačaka, ali zamijetit će se da je ustvari bio samo jedan kornjačevina mačak, ostali su bili s bijelim.
Prema katalozima narednih izložbi, nije zabilježeno izlaganje drugih čistih kornjačevina muških mačaka, a ovaj mačak se prestao pojavljivati nakon 1973. godine.
Ipak kornjačevina s bijelim je bila izlagana od 1871.godine, varirajući u broju od tri do pet primjeraka u razdoblju do 1885. godine.
Jedan od ovih mačaka, kornjačevina s bijelim koji je pripadao gosp. Hurryu, postigao je čak devet prvih nagrada u Kristalnoj palači, uz nekoliko na drugim izložbama; to potvrđuje moju tvrdnju da je zaista dobar rijedak varijetet mačke uvijek vrijedna investicija, mačak Totty gospodina Hurrya je postigao cijenu od konačnih stotinu funti.
Kao što je možda zaključeno na temelju gornjih bilješki, kvalitete muškog kornjačevine su crno-crvena i žuta boja mrlja, ali ne bijela.
Obojenost treba biti naglašenim, dobro definiranim pjegama koje su čiste u svojoj boji, ne zrnastih ili nalik tabbyju uzoraka, već čiste, oštre i jasno određene; što je bogatija i dublja boja - tim bolje. Kad je mačka takva, njezina pojava je veoma lijepa.
Oči trebaju biti narančaste, rep dugačak i širi prema bazi; tijelo vitkog oblika, graciozno i elegantno, ne prekratko čemu ova pasmina naginje.
Stigavši do kornjačevina mužjaka bez bijeloga, nisam vidio ni jednoga osim onoga kojega je izlagao gosp. Smith.
Čini se da gosp. Smith nije uzgojio ni jednoga drugog od ovog mačka, niti sam upoznat da je činio takve pokušaje. Ako nije, još uvijek sam mišljenja da ih se može uzgojiti.
U 'Natural History' (Cassell) je utvrđeno da su kornjačevina mačke sasvim uobičajene u Egiptu i južnoj Europi. U to sam spreman povjerovati, obzirom da mislim kako ovaj varijetet dolazi iz različitog roda nego obična kratkodlaka mačka, čija se tekstura dlake razlikuje, također i oblik repa.
Volio bih znati da li u zemlji u kojoj je varijetet čest, postoje kornjačevina muške mačke. U Engleskoj su muški mačići uglavnom crveni-tabby ili crveni-tabby-bijeli; ženske mačke crvene-tabby su gotovo isto toliko rijetke kao kornjačevina s bijelim muške mačke.
Ipak ako se crvene tabby mačke mogu proizvesti, mišljenja sam da se također mogu i kornjačevina mužjaci. Imao sam jednoga, velikog ljepotana, s kojime sam želio nastaviti uzgoj, ali na žalost je stradao od žica koje su krivolovci postavili za divljač.
Vratiti ću se kornjačevini, primijetio sam da se na japanskim crtežima uvijek pojavljuju mačke ove boje; stoga bi se moglo zaključiti da u toj zemlji postoji mnogo kornjačevina muških mačaka.
Iako crteži predstavljaju snažnu indiciju, oni nisu apsolutni dokaz. Zapitao sam neke prijatelje koji su putnici, o japanskim mačkama, ali od njih nisam dobio nikakva vrijedna opažanja.
Osobno ću biti veoma zahvalan za svaku obavijest o ovoj krajnje interesiranoj temi, a bez sumnje će biti i mnogi drugi.
Svatko tko želi uzgajati tabbye bogate smeđe boje, treba koristiti kornjačevina majku s ocem koji je jače smeđi sa crnim prugama. Nisu toliko dobri od točkastog tabbya, često stvaraju samo kornjačevina tabbye umjesto smeđih tabbya, ili pravih kornjačevina.
Moja opažanja o obojenosti kornjačevina muških mačaka mogu se jednako primijeniti i na ženske mačke, koje ne smiju imati bijelu boju.
O kornjačevini s bijelim ću govoriti kasnije.
Za uzgoj kornjačevina muškog mačka, koristio bih jednobojnog oca, bio bijeli, crn ili plavi, bez tabbya bilo koje boje. Ono što se zahtijeva su mrlje boja, a ne sićušne pruge ili točke; i uvjeren sam da ustrajni uzgajivači mogu postići uspješne rezultate.
II. Kornjačevina s bijelim

 
Ovo je češća kombinacija boja nego čista kornjačevina bez bijeloga, i čini se raširena u svim dijelovima svijeta.
Po mišljenju nekih ova je boja, uz čistu kornjačevinu, originalna boja domaćih mačaka, kao i da su drugi varijeteti oznaka i boja devijacije nastale križanjem s divljim mačkama. Moj brat John J. Weir djelomice pristaje uz ovo uvjerenje, no meni je teže doći do takvog zaključka.
U stvari, jedva mogu shvatiti na čemu se temelji ova teorija - istodobno, ne želim je sasvim ignorirati. No kad bi tako bilo, gdje je početak nastanka originalne domaće mačke, i kako su postignute bogate i različite oznake?
Potpuno sam svjestan da se selekcijom mogu dobiti mačke s velikim mrljama boje; ipak, ostaju specifični uzorci kornjačevine. To sigurno nije neuobičajena boja, niti ograničena samo na ovu zemlju, već postoji u mnogima; a tamo je također nepromjenjiva, naročito kod ženskih mačaka. Zašto nije tako i kod muških mačaka nisam siguran, mužjaci se skoro uvijek pojavljuju kao crveni tabby i tabby s bijelim (...)
Zamijetio sam u pasmini kornjačevine i kornjačevine s bijelom da je dlaka grublje teksture nego kod obične domaće mačke, i rep je u pravilu gušći naročito u bazi, iako poneke imaju tanak rep, ipak preferiram one debljega repa koji se sužava.
(...)Noge su općenito nešto kraće, ne sjećam se da sam ikad vidio kornjačevinu zaista dugih nogu, premda kad imaju dulje noge to doprinosi dražesti njihovih pokreta.
Na crtežu sam prikazao kakvime smatram dobroga muškog mačka kornjačevinu s bijelim. Opazit će se da je više bijeloga na prsima, trbuhu i stražnjim nogama, nego je dopušteno kod crno-bijele mačke.
To smatram neophodnim za umjetničku ljepotu, kad je boja položena u mrljama, premda treba biti ujednačena, jasna i jasno određenih obrisa; veća površina bijeloga dodaje sjaj crvenoj, žutoj i crnoj boji.
Lice je dio na kojemu treba biti određena jednoličnost boje, prvenstveno ravnoteža boja; s nešto manje crnoga, sa žutom i crvenom bojom postrance na glavi, tako i na tijelu i repu.
Nos treba biti bijeli, oči narančaste, a čitava obojenost bogata i bez tabby uzoraka - bilo sivih ili smeđih, koji štete ljepoti.
Primio sam pismo gosp. Herberta Younga iz Harrogatea, koji me obavijestio o postojanju kornjačevina muškog mačka u Yorkshireu, čija je cijena pedeset gvineja, no nažalost je zaboravio točnu adresu. Također me opskrbio s više podataka o mužjaku kornjačevina s bijelim iz blizine Harrogatea, kojega opisuje kao 'veličanstvenog' i 'izuzetno dobrih boja'. Gosp. Young također kaže da se nada kako će pažljivom selekcijom, uspijeti uzgojiti kornjačevine od ovog tamnog oca i dvije kornjačevina ženske mace.
Smatram da se to, pažljivim postupanjem, možda može postići u ne predugom vremenu; ipak mnogo ovisi o precima, odnosno porijeklu s obje strane.
Od svega srca se nadam da će gosp. Young uspijeti, čime će biti nagrađena njegova očekivanja. U slučaju neuspjeha pri dobivanju željene boje muškog mačka od dvije kornjačevine, savjetovao bih pokušaj s jednobojnima, kao što su potpuno bijela ili crna. Ovo se može pokazati boljim načinom (...)
Što se tiče kornjačevina mačke, razlikuje se i varijetet poznat nam kao kornjačevina-tabby. On se ne smije miješati s pravim varijetetom, obzirom da postoji u bojama žute, crvene i tamnog tabbya, te je više u linijama nego mrljama, odnosno u mrljama s linijama i točkama. Ove mačke svakako nisu ružne, one s dobrim uzorcima i bogate boje su doista vrlo lijepe.
Također mogu imati izmiješanu i bijelu boju, a trebaju biti označene isto kao prave kornjačevine. One se ipak ne mogu natjecati niti usporediti s pravom kornjačevinom, prema mojemu mišljenju morale bi biti diskvalificirane kao pogrešna klasa, odnosno biti predstavljene u klasi 'sve ostale boje'.

 

III. Crna mačka

(...)Zašto budalasti ljudi i neznalice crnu mačku smatraju toliko različitom od drugih mačaka? - Jednostavno iz razloga jer je crna, što bi trebalo značiti brojne loše predznake..
Primjerice u Njemačkoj se crne mačke, kao znak zla, udaljuju od djece; ako crna mačka uđe u sobu bolesnika, time 'nagoviještava smrt'.
Znakom nesreće smatra se i susretanje crne mačke u sumrak.
U 'dobra stara vremena' vjerovalo se da su upravo crne mačke miljenice čarobnjaka i vještica, u takvom strahu i mržnji ove se mačke zlostavljalo, mučilo, davilo, čak i spaljivalo.
Moguće je da jedan od razloga za ovakvo divlje praznovjerje proizlazi iz činjenice većeg elektriciteta kod trenja dlake crne, nego ostalih mačaka; eksperimenti su dokazali je elektricitet mnogo manji kod bijele ili crvene tabby mačke.
Kako bilo, ostaje činjenica da su je neobrazovani ljudi puni predrasuda, iz ovih ili onih razloga smatrali zlom i mrskom životinjom; čudesne priče povezivale su se s ponašanjem ovih mačaka u gluho doba, tijekom oluja i vjetrovitih noći.
Koliko sam ja otkrio, crne mačke se ne razlikuju u naravi i navikama od mačaka drugih boja, premda ih do današnjega dana mnogi smatraju opakijima i pakosnijima, i s više hrabrosti - samo ovo posljednje mogu prihvatiti.
Ipak, kad se crna mačka razbjesni i dobro napuhne krzno i rep, sa svojim proširenim okruglim i sjajnim narančasto-žutim očima i sva zažarena bijesom, to svakom pa i sasvim nepristranom promatraču mora predstavljati 'čudnovatu' pojavu.
No i crne mačke imaju obožavatelje; po mojemu mišljenju potpuno crna mačka, finog i sjajnog krzna i elegantnih oblika, svakako jest atraktivna. O praznovjerju povezanim uz crne mačke ću još govoriti naknadno.
Izložbena crna mačka treba biti jednake i intenzivne crne boje; smeđe-crna je bogatija od plavo-crne. Ovime mislim da kad se dlaka razdvoji treba pokazati tamnu smeđe-crnu, koja je bolja od svakog tona plave.
Krzno treba biti kratko i baršunasto, i veoma sjajno. Oči trebaju biti okrugle i duboke narančaste boje; nos crn, kao i jastučići na šapama; rep dugačak, širok na bazi i postupno sve uži prema vrhu. Dugačak tanak rep je velika greška, i mnogo umanjuje druge vrijednosti koje mačka možda posjeduje.
Dobra mačka duboke, bogate crne boje nije toliko česta kao što bi mnogi isprva pomislili, jer često tzv. crne mačke pokazuju tabby uzorak pod određenim osvjetljenjem, dok su druge ustvari veoma tamne sive boje.
U pojavi je ista kao druge kratkodlake mačke... što me sad dovodi do varijeteta koji se naziva 'plava' mačka.
 
IV. Plava mačka
 
Ova se mačka predstavlja pod više različitih imena.
Najprije je bila izlagana kao arhanđelska mačka, zatim kao ruska plava, španjolska plava, kartuzijska plava, i napokon, premda ne znam zašto, američka plava.
Po meni to nije izdvojena pasmina, već jedino svijetli oblik crne mačke.
U stvari, ustanovio sam da je jedna mačka izlagana u Kristalnoj palači, koja je osvojila mnoge nagrade na temelju svoje prekrasne plave boje s laganom nijansom ljubičaste, bila od roditelja tabby-bijele majke i crno-bijelog oca. Također sam vidio pojavu ove boje kod farmskih mačaka koje služe za zaštitu od štakora i miševa, premda nijedan od roditelja nije bio plave boje.
Obzirom da su ove mačke toliko lijepe, i jer je moguće da se ponegdje uzgajaju u većemu broju, smatram potrebnim pri određivanju pravila nagrađivanja, dati posebne nagrade za ovu boju; upravo zbog boje, krzno ove mačke korišteno je u različite svrhe.
Dobri primjerci trebaju biti jednoliko obojeni s plavkasto-lila tonom, bez čađave ili crne; svjetle trebaju biti postojanog i bogatog tona, nos i jastučići šapa su tamni, a oči narančasto-žute.
Kod veoma svijetle plavo-sive, nos i jastučići mogu biti duboke čokoladne boje a oči duboke žute, ne zelene.
Ako se radi o stranom varijetetu, mogu jedino reći da ne vidim razlikovanja u obliku, naravi ili navikama; i kako sam ranije spomenuo, ponekad se uzgajaju u Engleskoj od mačaka koje nemaju nimalo plavkasto-lila boju, niti su porijeklom od inozemnih mačaka.
Ipak sam obavezan reći, mačke koje su došle iz Arhangelska imale su dublju i čišću boju nego engleske križane; i prema mojim bilješkama, imale su veće uši i oči, a također su bile većih i izduljenijih tijela i glave. Njihova je dlaka bila izuzetno kratka i naginjala je vunastoj, ali je bila blistava i sjajna, dok je dlaka unutar ušiju bila kraća nego je uobičajeno kod engleske mačke.
 
V. Crno-bijela i bijelo-crna mačka
 

Crno-bijela mačka

Crna s bijelim je različita mačka od bijelo-crne, boja podloge je crna te ima bijele oznake, dok je druga bijela sa crnim oznakama.
Osnovni znaci kvalitete za izložbene svrhe je gusta i sjajna smeđe-crna, ponegdje označena bijelom bojom. Dajem ilustraciju ovoga, pokazujući kakav se raspored bijeloga najviše cijeni, koji završava točkom između očiju. Noge trebaju biti bijele, također i prsa, nos i jastučići.
Ne smije imati crne usne ili nos, brkovi su bijeli, oči narančasto-žute.
Svaka pojava crne boje na bijelim partijama uvelike šteti ljepoti pa tako i šansi za nagradu. Iste se oznake mogu primijeniti i na mačke koje su smeđi tabby s bijelim, tamni tabby s bijelim, crveni tabby s bijelim, žuti tabby s bijelim, plavi ili srebrni tabby s bijelim, kao i plava s bijelim.
Važna oznaka kvalitete jest postizanje savršeno čiste i jasno određene obrisne linije boja, što mora biti izraženo posvuda; oznaka na čelu mora biti simetrična i centralno postavljena.
Kaže se da pas koji ima bijeline na dlaci, sigurno ima bijeli vršak repa, i primijetio sam da je obično tako, ali to ne vrijedi kod mačaka, jer se ne mogu sjetiti nijedne crno-bijele mačke s bijelim vrhom repa. Uzimajući u obzir razne boje domaćih mačaka, mislim da je veći broj onih koje imaju nešto bijeloga nego onih koje su posve jednobojne, bez ijedne bijele dlake - koje se pojavljuju uglavnom na prsima, čak i kad ih je tek nekoliko.

Bijelo-crna mačka

Ova se mačka potpuno razlikuje od crno-bijele mačke, kao što je upravo objašnjeno, njezina boja je bijela u podlozi a oznake su crne.
Za izložbene svrhe i oznake kvalitete, nema posebnog pravila osim da mačka mora biti ujednačeno obilježena, s ravnotežom u rasporedu boja. Na primjer: ako mačka ima crnu mrlju ispod jednog oka s malo crnoga iznad oka, balans boja nalaže da drugo oko ima nagašeniju boju iznad umjesto ispod oka; to se odnosi i na nos, ramena, leđa, ali je mnogo bolje ako su mrlje boje istih veličine i oblika, i jednako postavljene.
Može se dogoditi da mačka ujednačeno označene glave ima obilježeno lijevo rame i veću oznaku na desnom ramenu, s većom mrljom na desnom boku, ili će crni rep značajno pridonijeti ravnoteži; premda će mačka ovakvog opisa izvjesno izgubiti od mačke koja je čitava ujednačenih oznaka.
Vidio sam nekoliko mačaka koje su jedinstveno obilježene. Jedna je bila potpuno bijela sa crnim ušima. Druga je bila bijela, samo sa crnim repom. Ova je imala narančaste oči, i bila je veoma lijepa.
Iduća je imala crni trag iznad nosa, inače je bila sasvim bijela. Ta je mačka imala plave oči i bila je gluha.
Jedna je mačka imala samo prednje noge crne, ostatak dlake sasvim bijeli; oči su joj bile žuto-zelene. Sve su ove mačke bile označene na savršen način.
Ilustracija pokazuje mačku koja pripada gospodinu S.Lyonu iz Crewa. Mačka je neobična na više načina, i da je možda rođena u 'mračno doba' obraćala bi joj se ogromna pažnja, ne samo zbog osobitog rasporeda boja, već i zbog rijetke koincidencije njezinog rođenja.
Mačka ima bijelu glavu, sa crnom oznakom preko očiju i ušiju koja, gledana odozgora, podsjeća na cvijet ljiljana. Tijelo je bijele boje, s jasno izraženim crnim križem na desnoj strani i na leđima. Križ ima oblik malteškoga, i vrlo je jasno određen. Rep je crne boje, noge i šape su bijele.
No neobičnosti ove mačke tu ne završavaju, obzirom na čudesnu činjenicu da je rođena na uskršnju nedjelju 1886.godine.
Dakle, što bi bilo rečeno na ovakvu prirodnu koincidenciju, da se primjerice pojavila u stara vremena..? Čak i u današnje prosvijećeno doba, saznajem od gosp. Lyona da mačka izaziva interes i atrakciju, brojni ljudi su je došli vidjeti i predviđa se da donosi dobru sreću; sam vlasnik je zaključio da su nesumnjivo on i čitavo domaćinstvo blagoslovljeni te da je ona uzrok njegovog prosperiteta na mnoge načine.
Premda su moje opaske usmjerene na bijelo-crnu mačku, isto se može primijeniti na bijelo-crvenu, bijelo-žutu, bijelo-tabby, bijelo-plavu boju; sve će se one, uključujući dvije gore spomenute, vjerojatno naći u klasi 'ostale boje', obzirom da rijetko, čak i na najvećim izložbama, imamo klasu predviđenu za specifične oznake mačaka čija je temeljna ili osnovna bijela boja.

 

Izvori:
Messybeast Cat Archive; Paw Peds
Tiskani: Jean Bungartz 'Ilustrirana knjiga o mačkama', 1896.; Frances Simpson 'Knjiga o mački' (1903.) i dr.

Koraljka Polaček, 2007.

 
© Copyright Notice - Materials on this site are copyrighted by author and other persons. You may not copy or reproduce any portion without written permission from the copyright holder.
 
Napomena:
Sadržaj ove stranice podliježe zaštićenom autorskom pravu njegovih vlasnika, stoga se ne smije ni u kojem obliku prenositi, distribuirati ni pohranjivati bez prethodnog pisanog odobrenja autora 'Mica-Mace'. Prije korištenja ove stranice, molimo upoznajte se sa tekstom Pravne obavijesti.
Copyright © 2008 Mica-Maca.