portreti pasmina - Abesinska

Afrička kraljica

H.C.Brooke navodi da je njegovo najranije opažanje abesinske mačke također slika Zule u knjizi dr. Gordona Stablesa, no obzirom na slabu boju printa nije mogao donijeti nikakav konkretan zaključak o prikazanoj mački.
Također spominje knjigu C.H.Rossa o mačkama iz 1867.godine, koja navodi da su u Abesiniji mačke veoma cijenjene.
Brooke se osvrće na rivalstvo britanskog The Cat Cluba sa starijim National Cat Club-om oko 1900.godine, kad je iz registra izbačen naziv 'abesinska' te zamijenjen sa 'ticks', što se odnosilo na britanskog ticka ili 'bunny cat'.
Brooke piše kako su ove mačke, krzna vrlo sličnog uzorka kao kod abesinskih, u to vrijeme bile mnogo češće u nekim područjima Engleske.
Brooke:' Gospodin Louis Wain je volio ove mačke i nabavio mi je dva ili tri primjerka iz raznih dijelova zemlje. Boja njihove podloge bila je crnkasto-siva, imale su glave izrazito 'britanskoga' tipa i krupne noge i rep.
U to su vrijeme abesinske mačke bile u opasnosti od izumiranja, nekoliko postojećih bile su od slabijih uzgajivača, mačiće je bilo teško podići, pa je križanje s britanskim tickom bilo korisno.
...'Zanimljivo je kako ovakve mačke ponekad iskrsnu bilo gdje od običnih dvorišnih mačaka; mislim da je to nesumnjivo reverzija na drevni tip....' (Brooke ovdje također spominje i izgubljenu pasminu albino abesinske mačke)
Vjerojatno najbolje abesinske viđene u ovoj zemlji bile su Sedgemere Bottle i Sedgemere Peaty, vlasnika Sama Woodiwissa. Koliko znam, one nisu bile u srodstvu i ako je tako, neobično je kako su nastala dva takva primjerka. Imale su krzno vrlo slično boji zečjega krzna. Peaty je svoje posljednje dane provela kod mene, i kasnije sam žalio što nisam sačuvao njezinu kožu, zbog njegove veličanstvene boje, premda ljepotu njezinih oblika i nježnih udova teško može zamisliti netko tko je nije vidio uživo.
Prije tridesetak godina (oko 1900.) je veoma lijepe primjerke abesinskih mačaka izlagao pokojni gosp. Heslop iz Darlingtona; gđa Alice Pitkin je također imala dobre primjerke, iako su mnogi od njenih bili suviše tamni i u tipu britanskog ticka.
Gospođa Clark iz Batha je također posjedovala mnoge lijepe abesinske mačke. U tom sam razdoblju i sam mnoge uzgojio, od kojih je možda najljepša bila Chelsworth Peaty, koja je jako zainteresirala princezu od Walesa na Botanic Gardens izložbi (maca je tad bila izlagana zajedno sa svojim 'posvojenim' feretom).
Poslao sam mnoge primjerke menažerijama i uzgajivačima kontinentalne Europe, no uskoro potom sam otišao iz Londona i na određeno vrijeme potpuno napustio uzgoj pasa i mačaka... Da nije bilo gđe Carew-Cox koja se posvetila uzgoju, bojim se da bi pasmina nestala.'
Brooke potom opisuje tegobe s kojima se gđa Carew-Cox susretala, nepriznavanje i odbijanja koja su trajala četvrt stoljeća. Ipak, zaključuje da se njezin trud višestruko isplatio, tako se abesinska pasmina nakon dugog razdoblja teškoća, pojavila kao posebno zanimljiva i lijepa.
'..Ne, usprkos lošem suđenju, neprepoznavanju, bijednim nagradama i nepostojanju tržišta; unatoč velikom i uvijek bolnom mortalitetu mačića, ova je hrabra žena pronosila zastavu abesinske pasmine sve do konačnog uspjeha. Ona mi ne može, ili iz skromnosti ne želi, kazati koliko je šampiona stvorila u ovih tridesetak teških godina, otkad je prvi put naišla na abesinske mačke u jednom hotelu u Somersetu, gdje ih je ostavio neki putujući trgovac krznima.
Usput, mogu spomenuti da je gđa Carew-Cox prije više godina objavila nekoliko pisama gospodina koji je lovio u Abesiniji, te je ustvrdio da je tamo ustrijelio par divljih mačaka i njihove kože donio u Englesku- a koje se iz opisa čine na svaki način slične današnjim izložbenim abesinskim mačkama.' (H.C. Brooke, 1929.)

Razvoj pasmine

Harrion Weir je objavio prvi standard pasmine 1889.godine (Our Cats); ovaj preko 110 godina stari standard i danas opisuje abesinsku pasminu, premda se interpretacije ponešto razlikuju.
Godine 1896. su prve abesinke upisane u registar, u to vrijeme je većina bila upisana s jednim ili oba roditelja nepoznata. Prve su bile Sedgemere Bottle (r.1892.) i Sedgemere Peaty (r.1894.), u vlasništvu Sama Woodiwissa i H. C. Brookea, i oboje su bili prema današnjem kriteriju 'uobičajene' boje.
Već su u to doba postojale i srebrne abesinske, dvije takve rane mačke došle su u Ameriku iz uzgajivačnice gđe Carew-Cox.
Britanski Abyssinian Cat Club osnovan je 1929.godine, utemeljio ga je Major Woodiwiss. Prva izložba kluba održala se u ožujku 1931.godine, gdje je prikazano dvadeset mačaka i mačića, a sudac je bio Sam Woodiwiss.
Sve do '60.-tih godina su sve abesinske bile jedne boje, koja se smatrala karakteristikom pasmine kao i njihov uzorak dlake i tip. Tek 1963., skoro stotinu godina nakon prvog imenovanja pasmine, GCCF je prepoznao mačke 'sorrel' odnosno s nijansom dlake čokoladne boje umjesto dotadašnje uobičajene crne. Iduća prepoznata boja je bila plava, 1984.godine.

Ocijenjivanje abesinskih mačka ovisi o tipu, primijenjivim oznakama i porijeklu.
Uzgajivači obično puštaju mačiće u novi dom s navršenih 12 do 16 tjedana starosti, kad su postigli temeljnu otpornost te razvili fizičku u psihičku stabilnost potrebnu za prilagođavanje novoj okolini, za izlaganje, kao i za mogući transport avionom.
Zadržavanje ovako rijetke vrijedne mačke unutar kuće, kastracija ili sterilizacija te obezbjeđivanje svega potrebnoga, poput grebalica koje omogućavaju prirodno ponašanje mačke (CFA ne odobrava rezanje noktiju), su temeljni elementi koji će pružiti mački zdrav, dug i veseo život.

Abesinske mačke su orijentirane na ljude, iako nisu mace za krilo; vole biti uz svoje vlasnike, zainteresirane su za sve što vlasnici rade- i vole pomagati. Smatraju se 'najlojalnijom' pasminom; jednom kad imate Aby uz sebe nećete se moći požaliti da vas nitko ne razumije. Usto ova mačka zna odlično istrenirati čovjeka, da čini ono što ona želi (Carolyn Osier).
Karakter abesinske mačke sažeo je ljubitelj pasmine H.C.Brooke 1929.godine u nekoliko riječi: 'Karakter je obično veoma blag, skoro sramežljiv, ne zbližava se lako s nepoznatima, ali je jako umiljata. Ukratko, ona je jedan od najšarmantnijih i najzanimljivijih varijeteta kojega imamo..'

Harrison Weir: Abesinska mačka (Our Cats,1889.)

'Napokon dolazim do posljednje varijante tabby mačke, koji se jedva može nazvati pravi tabby jer je skoro bez oznaka, uz poneki izuzetak na nogama i široke crne vrpce niz leđa.
Najčešće je duboke smeđe boje, s vršcima istočkanima crnom, te dlakom pomalo podsjeća na divljeg zeca ali nije toliko siva.
Niz središnji dio leđa, od zatiljka do vrha repa, ima tamnu prugu koja je sitno prošarana tamnosmeđim dlakama.
Unutrašnja strana nogu i trbuha je jače narančaste nijanse nego tijelo, i ponekad je označena tamnim mrljama, koje su na izložbama nepoželjne.
Oči su tamnožute sa zelenom nijansom; nos je tamnocrven s tamnim obrubom, uši radije male, tamnosmeđe, sa crnim rubovima i vršcima; jastučići šapa su crni.
U svemu je ovo ljubak i zanimljiv varijetet. Ova je mačka izlagana pod raznim imenima, kao 'ruska', 'španjolska', 'abesinska', 'zečja'.
Neki su išli toliko daleko da su pretpostavili križanje zeca i mačke ('Mačka-zec'), što dokazuje da ne postoji ništa toliko apsurdno ili nemoguće, među životinjama kao i u svakodnevnom životu -u što neki ljudi ne bi bili spremni vjerovati.
Hibrid između engleske divlje i domaće mačke ima sličnosti, i ne smatram ovu mačku drugačijom na bilo koji način, s izuzetkom njezine boje, od obične tabby mačke, među čijim sam odraslima i mačićima vidio vrlo slične primjerke.
Prije nekoliko godina, u lovu na zečeve kod Eastbourna, jedan je lovac ustrijelio mačku ovakve boje, zamijenivši je za zeca. Ustanovilo se da nije riječ o divljoj, već o domaćoj mački koja je pripadala stanovniku sela.

Kad je podloga boje dlake svjetlosiva ili plava općenito se naziva činčila, prema krznu životinje kojoj je nalik.
Nisam suviše sklon smatrati ovu mačku različitom, premda je često stranog uzgoja; to može biti, no naše su mačke tek varijetet- i to vrlo zanimljiv, običnog tabbya, s kojim dijeli isti oblik, navike, temperament itd.
Nekoliko je mačaka donesenih iz Abesinije, od kojih su sve međusobno sasvim slične, te je izjavljeno da je ova mačka potomak egipatske koja je bila štovana prije mnogo stoljeća.
Mumije mačaka koje sam vidio nikad ne sadržavaju ostatke dlaka, stoga je nemoguće ustvrditi kakva je bila njihova boja. Uvezene mačke su krupnije građe i s manje oznaka nego britanske. Parenjem s engleskim tabbyem često daju skoro crne mačke, traka na leđima se proširuje niz bočne strane tijela a tamni vršci skoro nestaju, čime nastaju mačke vrlo bogate i lijepe boje.

Otkrio sam još jedan ton odnosno boju tabbya koju nisam spomenuo, na izuzetno lijepim mačkama označenima svjetlim valovitim linijama.
Ovakve su mačke vrlo rijetke, ustvari toliko da nikad nisu imale zaseban razred, stoga su bile prihvaćene i pobijeđivale u razredu 'svih ostalih boja'. U toj klasi obično se pronalaze brojni vrlo lijepi varijeteti, od kojih ću neke imati prilike ubuduće pribilježiti.
Ova se boja trenutno naziva srebrni tabby no zahtijeva bolje ime.
Radi se o boji koja je u čitavoj podlozi najnježnije srebrno-siva, jasna i čvrsta te osim sive naginje samo lagano plavoj. Oznake su malo tamnije s lila nijansom, i čine da krzno djeluje poput večernjeg neba prošaranoga svijetlim oblacima.
Oči ove mačke su narančasto-žute, kad su velike i okrugle čine lijep kontrast boji krzna.
Nos je crvene boje, obrubljen blijedoljubičastom nijansom, a jastučići šapa su skoro ili sasvim crni.
Dlaka je općenito vrlo fina, kratka i mekana. U cijelosti je ova mačka vrlo ljupka i svakako zavrijeđuje pažnju, te čini prekrasan kontrast crvenom, žutom, a čak i smeđem tabbyu.
Tirkizna vrpca oko vrata ove mačke najbolje pokazuje nježne blijedoljubičaste tonove njezinoga krzna, ili s jačim kontrastom svijetlog narančasto grimiznog tona, ili boju često zvanu 'boju geranijuma', što vjerojatno daje još sjajniji dojam.

Izvori:
CFA (povijest pasmine); Abyssinian Cat Club (rane abesinske m.); Abyra Abyssinians; FLETCHERS; Messybeast Cat Archive; Paw Peds; wikimedia commons
Tiskani: Frances Simpson 'Knjiga o mački' (1903.); Christine Metcalf 'The Love of Cats' (1973.); Bruce Fogle 'Cat' i dr.
GFDL - Slikovni materijali Wikipedia pod uvjetima GNU Free Documentation License