Starogrčka legenda kaže da je Taras, sin boga Posejdona i utemeljitelj grada Taranta, donio prvu mačku iz Egipta. Poznato je da su Grci već oko 500.godine pr.Kr. imali mačku, nazivali su je ailouros odnosno 'koja se kreće'.
Prema Sofoklu, u Ateni periklovog doba (5.st.pr.Kr.) mačke su smatrane, kao i leopardi, 'kućnim prijateljima'.
Stari Grci, koji su ranije o mačkama znali samo iz legendi, brzo su je prihvatili kao vrlo korisnu životinju. Izuzev lovačke sposobnosti, zbog koje su je posvetili Artemidi, mačku nisu posebno cijenili. Starogrčka umjetnost od svojih početaka u 8.stoljeću pr.Kr., preko vrhunca u periklovom dobu i tijekom kasnije apsorpcije u umjetnost Rima, relativno rijetko prikazuje mačku.
Općenito su mačke bile degradirane spram svojeg prijašnjeg položaja u Egiptu, kako u svakodnevnom životu tako i u umjetnosti; helenistički svijet je preferirao velike mačke poput lavova koje su simbolizirale snagu i moć.

Likovna umjetnost srednjega vijeka najvećim je dijelom vjerskog sadržaja, religiozni motivi simbolizirali su određene ideje kršćanske doktrine. Mačke se javljaju vrlo rijetko, kao uostalom i drugi prirodni oblici ako nisu povezani s vjerskim sadržajem.
Tijekom ranokršćanskog doba i u ranom srednjem vijeku mačka je često smatrana «srećonošom» i tretirana s poštovanjem zbog svojih sposobnosti. No veza mačke s poganskim kultovima, kao i optužbe da prenosi kugu, dovele su kasnije do mržnje i uništavanja mačaka.
Tijekom nastajanja Europe, još od doba ranih kultova, u Norveškoj se štovala božica
Freya, sestra boga plodnosti (Frey) i kćerka Njorda, boga mora, blagostanja i mira.
Bila je zaštitnica ljubavi, ljepote i poezije, a prema predanju njene su kočije vukle dvije mačke.
Tijekom 8.-12.st. kršćanstvo se proširilo zemljama sjeverne Europe, pri čemu je zabranjeno štovanje prijašnjih kultova. Djevica Marija zamijenila je drevne božice i preuzela neke njihove atribute. Za kršćane je Freya postala simbol pogana i nečistih sila, vjerovalo se da je petak (Friday), ranije posvećen božici, dan vještica. Uslijed neukosti i straha, i Freyine su mačke proglašene «slugama zla».
Inkvizicija je progonila sve koji su se protivili postavkama Crkve, papa Grgur IX. proglasio je (1232.god.) hereticima one koji štuju «đavola u obliku crne mačke». Kazne su bile omraženost, bičevanje i smrt.
Papa Innocent III. potaknuo je inkviziciju u svrhu čišćenja vjere od poganstva i heretičkih sekti u kojima su bili prisutni aspekti srednjoazijske mitologije, poput katara i drugih. Templari su navodno održavali tajne rituale koji su uključivali elemente kulta mačke s kojime su došli u dodir na istoku.
U 13.stoljeću osnovan je i red Dominikanaca s ciljem suzbijanja hereze, a osnivač reda Sv.Dominik često se na slikama prikazivao s psom, vezano uz legendu o njegovom rođenju. Njegovi su svećenici, zvani psi Sv.Dominika ustrajno progonili svaki oblik suprotstavljanja srednjovjekovnoj crkvi, pa tako i nesretne mačkoljupce i njihove mačke.

Izvori:
Alienor Deep Purple Cat; J.Lendering Turkey Side; Canterbury Archaeological Trust; Giga Šapice
Tiskani izvori: Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva; M.Warner Cats of the World; H.i G. Schreiber Prijestolja pod pijeskom; Muzeji svijeta-Pompeji i Herculaneum; E.Buschor Die plastik der Griechen; P.H.Plantain Životinje u doba velikih otkrića i dr.