Barok u Nizozemskoj bio je pod jakim utjecajem talijanskog slikarstva, što se ogleda naročito u djelima Petera Paula Rubensa koji je boravio u Italiji te se formirao na venecijanskim i rimskim uzorima s kraja 16.stoljeća.
Po njegovom povratku dolazi do velikog zamaha umjetnosti flamanskog baroka, koji utječe na sva katolička područja kao i na južnu Njemačku i Austriju 18.stoljeća.
 
Frans Snyders, Mrtva priroda s tržnice, i detalj slike(dole)
Maca je ugrabila komad peradi i pokušava pobjeći sa svojim ulovom.
Na nesreću, s njene slijeve strane nalazi se pas koji joj to neće dozvoliti. Tako se ispod štanda, daleko od očiju vlasnika, događa zasebna priča..
 
Snyders, Psi i mačka, Prado Madrid, i detalj slike (dole)
Na ovom detalju vidi se Snydersovo izuzetno poznavanje mačke- čak i da ne vidimo ostatak slike s psima koji su ukrali meso i napravili nered, znali bismo da se radi o vrlo opreznoj maci.
 
Frans Snyders, Mrtva priroda s jelenom, detalj, Muzej u Lodzu.
Na ovoj slici pojavljuje se znatiželjna maca na prozoru, česti detalj Snydersovih slika. Maca je pritom jedino živo biće te unosi dinamiku i element iznenađenja u prizor; gladna maca očito namjerava ući i okoristiti se odsustvom ljudi..
 
Frans Snyders, 'Lisica i mačka',
prva pol. 17.stoljeća.
Slika prikazuje lisicu s ubijenim zecom i mačku koja, u strahu da njene mačiće ne zadesi ista sudbina, ljutito frkće na lisicu. U donjem desnom uglu vide se zbunjeni mačići, koji uplašeno traže svoju majku.
Dramatičnost i strašna neizvjesnost prizora naglašena je realizmom detalja, poput uznemirene mačje majke kojoj su ugroženi mladunci, ali i vlastiti život.
Napetost pojačavaju likovi drugih uznemirenih životinja na granama stabla..
 
Frans Snyders, Ribar, i detalj slike (dole)
Crnu macu-lopova lako bismo previdjeli, površnim gledanjem slike. Odaju je dva užarena oka i ispružena šapa, dok se prikrada iz mraka ispod klupe i pokušava zgrabiti ribu.
 
Snyders, detalj mrtve prirode iz Frankfurtske zbirke.
Niti ova žestoka maca nema namjeru prepustiti šunku psu.. još jedan dokaz Snydersovog izuzetnog opažanja i majstorskog prikazivanja psa i mačke.
 
Abraham Hondius (1625.-1691.)
Detalj slike prikazuje borbu majmuna i mačke na kuhinjskom podu.
Kućni majmun, otrgnut s lanca kojime je zavezan oko struka, nasrnuo je na uspaničenu mačku..
Scene koje uključuju majmuna i mačku nisu rijetke za umjetnost baroka. Dokaz su uglavnom slabog statusa mačaka, kao i drugih tadašnjih kućnih ljubimaca.

Jan Fyt (Jan Fijt, 1611.-1661.),
učenik Snydersa, poznat je po slikama mrtvih priroda s cvijećem i životinja, na kojima je vrlo često prikazivao i macu (dole)
Jan Fyt, Mrtva priroda, i detalj mačke
 
Znatiželjna maca, napol skrivena iza ptica na desnoj strani slike, prikazana je jednostavnim potezima bez suvišnih detalja, čime je sačuvana svježina naglašenog pokreta i karaktera.
 
Jan Fyt, Lovačka mrtva priroda , i detalj mačke (dole)
Prikazan je karakterističan trenutak u kojem maca ispituje teren, spremna za skok na stol na kojem se nalaze mrtve ptice i zec.
Fyt je na gornjoj slici majstorski uhvatio trenutak koji prethodi mačkinom skoku. Njegova velika vještina u slikanju mace vidi se i na pet studija mace (dole).
 
Jan Fyt, studije mačke na kojima se umjetnik detaljno bavi pokretima i položajima mačjeg tijela.
 
Alexander Adriaenssen (1587.-1661.) Mrtva priroda s ribama, Groeninge museum, Bruges.
A. Adriaenssen, detalj slike.
Lik mačke na Adriaenssenovoj slici također izlazi iz tamne pozadine, no već prvim pogledom otkrivamo njezine sjajne oči koje zure iz mraka.
Pokret mace prema stolu naglašava dubinu prostora, a pritom je naslikana bez suvišnih poteza i uz naglašavanje najbitnijih karakteristika. Time ova vrebajuća maca predstavlja važan detalj slike.
 
Pieter van Boucle, detalj kuhinjske mrtve prirode s mačkom, oko 1650.godine.
Flamanca van Bouclea, također jednog od slikara iz Rubensovog kruga, karakterizira velika preciznost i kristalno jasno prikazivanje detalja. Primjetno je da je njegova maca prilično statična, iako je prikazana u pokretu djeluje zamrznuto poput skulpture. Ovakva 'nepomičnost' pojavljuje se često pri fotografski realističnom prikazivanju oblika.
 
Nicholas Maes, Domaćica priprema patku, 1655. Filadelfijski muzej umjetnosti
Maesov prikaz domaćice vrhunski je primjer barokne jednostavne izražajnosti. U dubinskom prostoru domaćeg interijera, uz korištenje svega nekoliko boja i snažnim kontrastima, uvučeni smo u dom ove mace. Ona je opet najživlji element scene: maca jedina pogledom izravno komunicira s gledateljem slike.

Talijanski slikar Giuseppe Recco (1634.-1695.), također je dao mački važnu ulogu na slici.
 
Giuseppe Recco, Mrtva priroda s mačkom, Metropolitan, New York.
Napuljski majstor mrtvih priroda, smjestio je macu u samo središte scene. Primjetno je da su svi prikazani oblici - ribe, račići, pa čak i posude, postavljeni tako da bi vodili prema fokusu slike kojega predstavlja mačka. Pritom se ona nalazi na povišenom postolju, čime je naglašena njezina središnja uloga na slici.
Giuseppe Recco, detalj slike.
Znalački i vješto naslikana maca govori o slikarevoj sposobnosti da prikaže trenutak mačjeg pokreta; premda je prikazana vrlo detaljno, glavna zvijezda ove slike je sačuvala svježinu svojega izvornog mačjeg modela.
 
Chardin, Mrtva priroda s mačkom i ribama, 1728.
Chardin je bio sklon vragolastim kućnim macama, mnoge je uključio na svojim prikazima mrtvih priroda.
 
Chardin, Mrtva priroda s ražom i mačkom, 1728.
Chardinove su mace 'glavni glumci' mrtvih priroda; iako su vrlo realistično prikazane, ne gube ništa od svoje životnosti i karaktera. Majstorstvo velikog slikara ogleda se u ravnoteži dinamike i smirenosti, uvučeni smo u slikarski mikrokozmos svakidašnjih predmeta koji žive zasebnim životom bez prisustva ljudi.
 
Jean Simeon Chardin, Autoportret.
'Slika se slika osjećajem, a ne bojom', rekao je ovaj veliki francuski umjetnik, porijeklom iz skromne porodice stolara. Chardin je već za života bio priznat i imao utjecajne pokrovitelje uključujući kralja Luja XV. Premda je stvarao u razdoblju rokokoa koje je težilo dekorativnosti, dopadljivosti i lagodnoj ljepoti, Chardin je ostao vjeran svojem meditativnom, intimističkim slikarstvu. Često su ga uspoređivali s flamanskim majstorima mrtvih priroda, a poznato je da je svoje slike prodavao po izuzetno niskim cijenama.
Danas je većina Chardinovih remek-djela, uključujući njegove izvanredne mrtve prirode s macama, smještena u muzeju Louvre.
 
Chardinove mace nisu uvijek grabežljivi lopovi, na ovom detalju genre scene vidi se trobojna maca koja dežura u kuhinji uz zaigranog dječaka. Zaustavljenom trenutku svakodnevice, u kojemu dječak puše balone od sapunice a domaćica vješa svježe oprano rublje, prisustvuje umiljata, sita i smirena kućna maca.
 
F.Desportes, Mrtva priroda s mačkom i pticama, oko 1700.godine.
Maca koja je dohvatila mrtvu pticu nije samo detalj već je sastavni dio kompozicije. Ona predstavlja dinamičan moment prikaza, svojom osvjetljenošću i koloritom upotpunjuje cjelovitost slike.
 
Stephen Elmer (1714.-1796.), Mrtva priroda s ribama i macom.
Britanski slikar prikazuje macu koja je dohvatila ribe, ali bez tipične prijašnje žestine i pohlepe. Čini se da je ova maca 'umrtvljena' baš kao i ribe pred njom. Time je karakteristična mačja živost već smanjena na najmanju moguću mjeru, kako bi se lik mace harmonično uklopio u cjelinu slike.
 
Detalj tigraste mace na prozoru, F.Snyders
 
 

Barok II. dio
 
I. Mrtve prirode i živahne mace
 
Grabežljiva maca je često prisutan detalj na flamanskim baroknim slikama, naročito onima s prikazom mrtve prirode. Mrtva priroda se pojavljuje u Nizozemskoj još od ranog 15.stoljeća, kad su detalji iz svakodnevnog života ukrašavali i oživljavali biblijske scene. Do 17.stoljeća mrtva se priroda razvila u samostalnu sliku, često kao alegorija te simbolizirajući prolaznost zemaljskih pojava i užitaka.
Flamansko slikarstvo karakterizira velika realističnost koja se ogleda u preciznom prikazivanju sjajnih predmeta kao i u pažljivom, vrlo detaljnom predočavanju ljudi, životinja, biljaka i njihove okoline. Slike su često velikih formata, često duge 3-4 metra ili više, stoga su naizgled sitni detalji poput mačke vrlo uočljivi pri stvarnom susretu s platnom.
 
Frans Snyders, Mrtva priroda, detalj, 1615. Gradski muzej, Berlin
Kao mnoge druge mačke sa Snydersovih slika, i ovaj tigrasti lopov koristi trenutak nepažnje vlasnika da bi ugrabio perad. Premda je prikazana isključivo kao lovac, ova je maca vrlo realistično i vješto naslikana, s naglašenim detaljima i dinamikom pokreta.
Već u renesansi pojedini su se slikari specijalizirali za određene dijelove slika, što se u baroku naročito razvilo u velikim slikarskim radionicama poput one Petera Paula Rubensa.Tako primjerice na velikim platnima nalazimo ljudske likove slikane rukom jednog majstora, životinje bi naslikao najbolji animalist a krajolike specijalist za pejzaže.
Frans Snyders (1579.-1657.), najznačajniji animalist flamanskog slikarstva 17.stoljeća, slikao je životinje na brojnim vlastitim radovima, kao i na slikama s Rubensovim potpisom. Snydersove mačke su najčešće krvožedne zvijeri koje haraju tržnicom, prikradaju se iz polumraka i kradu svježe ubijenu perad, pandžama grabe ribe i otkidaju komade mesa.
 
Frans Snyders, mrtva priroda i detalj mačke (dole)
Crno-bijela maca hvata ribe ispod stola: njezin lik se vizualno stapa s tamnom podlogom ali privlači pogled i predstavlja dinamički akcent u cjelini slike.
 
Najpoznatije Snydersove slike su velike scene sa tržnica, u kojima sasvim napušta religiozne sadržaje. Tako su mnogi trgovci i domaćice portretirani uz svoje stolove pune robe odnosno mrtvih životinja, riba i školjaka, ptica, voća i povrća itd. Preobilje prikazano na slikama ujedno ukazuje na bogatstvo i prosperitet Antwerpena, koe je uslijedilo nakon ratnog razdoblja.
Mace se pojavljuju vrlo često, kao dinamičan dodatak mrtvoj prirodi, uglavnom imaju ulogu kradljivca kojega ponosni vlasnici štanda i ne primjećuju.
Ispod je jedna takva upravo veličanstvena mrtva priroda, 'Scena sa tržnice na molu' iz oko 1635.godine, danas u vlasništvu Muzeja umjetnosti Sjeverne Karoline.
Frans Snyders and workshop (Flemish, 1579-1657),Market Scene on a Quay, about 1635 (full image and detail), Oil on canvas; 201.5 x 345.5.cm) North Carolina Museum of Art, Raleigh, Purchased from the State of North Carolina
 
Na lijevoj strani slike, između mnoštva školjaka i riba, u kadar ulazi mala maca u potrazi za zalogajem. Prikazana je u trenutku kad zastrašeno zastaje pri susretu s ulovljenim tuljanom. U ovom detalju ogleda se stvarna životna drama, u likovima mace koja traži hranu za preživljavanje i tuljana osuđenoga na smrt.
Mnoge Snydersove slike, kao i slike drugih flamanskih majstora koji su prikazivali mrtve prirode na tržnici ili u interijeru, danas djeluju prilično krvoločno zbog obilja rasporenih životinja, okrvavljenih tijela egzotičnih ptica, srna ili tuljana. Pogotovo u današnjem vremenu, svjesnome čovjekove egzekucije prirode, narušene ekološke ravnoteže i drastičnog nestajanja životinjskih vrsta.
No ove slike ukazuju i na tadašnju prisutnost svijesti o razornom čovjekovom djelovanju kao i nesigurnom položaju svega što živi pod neumitnim zakonima prirode.
Stoga ove dramatične manifestacije smrti odražavaju sjetne osjećaje prolaznosti, smrtnosti čovjeka i svih živih bića.
 
Frans Snyders, Lovačka mrtva priroda.
U donjem dijelu slike vide se pas i maca, u tipičnoj borbi za komad mesa.
Najčešći Snydersov motiv su lovačke mrtve prirode, gdje uz fokus kojega predstavlja određena životinja, često jelen, unosi i pomodne detalje. Njegove slike krase ravnoteža realističnog i imaginarnog, kao i koloristička ravnoteža u harmonično raspoređenim plohama boja. Na mnogim lovačkim mrtvim prirodama uz ubijenu divljač pridodaje žive životinje poput mačke, psa ili majmuna, kao kontrast temi.
Detalji mačke, psa ili majmuna često imaju simboličko značenje i različito se interpretiraju, od pohlepe ili lakomosti do političkih ideja. Općenito se smatra da tadašnji slikari prenose određene elemente gotičkog simbolizma, neki dvosmisleni detalji ovih slika do danas nisu sasvim razjašnjeni.
 
Snyders, mrtva priroda s majmunima, psom i mačkom, Prado.
Još eksplicitniji primjer životinja na slici koja ponavlja očito uspješne likove psa i mačke, tek neznatno izmijenjene. Pritom glavninu prizora čine žive i vrlo živahne životinje: pas, mačka i majmuni. Slikom dominiraju njihovi odnosi i pokreti, poput majmuna koji krade voće i mace koja hrabro brani svoj plijen od nasrtljivog psa.
Snyders je slikao veće i manje formate te je unio određene inovacije na mrtvim prirodama i genre scenama; pogotovo na manjim formatima učinio je pomak s dinamičnijim raspoređivanjem elemenata te njihovom većom raznolikošću.
Kompozicijske inovacije Snydersovih slika, kao i slobodniji, vibrantni potezi i življe boje, smatraju se rezultatom njegove suradnje s Peterom Paulom Rubensom.
Snyders je 1608.godine putovao u Italiju te se na njegovim slikama ogledaju i direktni utjecaji talijanskih slikara.
Po povratku u Antwerpen uslijedilo je razdoblje brojnih slikarskih suradnji s Rubensom, s kojime je kasnije naslikao 60 lovačkih scena za španjolskog kralja Filipa IV. Osim s ovim velikim majstorom, Snyders je surađivao i s drugim slikarima poput Anthonysa van Dycka, Cornelisa de Vosa, Jacoba Jordaensa i drugih; Snyders je u svoje vrijeme bio priznat i vrlo cijenjen slikar.
 
Frans Snyders, Kuhar, 1615.
i detalj mace
Zahvaljujući izuzetnoj vještini Snydersa, možemo u potpunosti doživjeti izgled i karakter prikazanih maca, poput kuhareve mace koja pokušava oteti pticu (na slici gore). Ovaj je spretni tabi dobio značajnu ulogu u kompoziciji slike, nalazi se u prvome planu a njegov je pokret vrlo pažljivo prikazan.
Grabežljiva maca na Snydersovim slikama predstavlja živopisan detalj namijenjen gledanju iz blizine, i u snažnom je kontrastu s prikazom drugih mrtvih životinja. Može se reći da je mačka često najživlji detalj koji razbija 'mrtvilo' mrtve prirode. Ovi prikazi su vrijedni slikovni dokazi o životinjama toga doba, tako i mačkama, i dokumenti su ljudskog djelovanja i načina života u prošlosti.

Nažalost, macu na baroknim slikama ponekad nalazimo i u mnogo gorim okolnostima nego je dosad prikazano. Dramatičnost i težnja realnosti baroknog slikarstva često se ogledaju u prikazima borbe na život i smrt, primjerice između dviju ili više mačaka, kao i između majmuna ili psa i mačke.
Jednu takvu zastrašujuću i nimalo ugodnu scenu prikazao je francuski slikar Francois Desportes na slici 'Pas napada mačku i mačiće'
Na donjim slikama vide se prizori borbe mačaka, u kojima se ogledaju okrutnost i životna drama, kao i veliko umijeće slikara u prikazivanju pokreta mačjeg tijela.
Frans Snyders, Mrtva priroda s mačkama
Animalistička vještina Snydersa očita je u ovom prikazu mačaka, gdje je njihova borba s prevrtanjem kuhinjskih predmeta u samom fokusu slike (zanimljivost je pribor za jelo, precizno prikazan dok leti kroz zrak, čime se naglašava dinamika trenutka). Slika se može promatrati i kao studija pokreta mačaka, pri čemu se u desnom gornjem uglu pojavljuje maca koja viri s prozora, čest Snydersov motiv.
 
Paul de Vos, Borba mačaka u kuhinji, Prado, Madrid
Nalik Snydersu i Paul de Vos (1584.-1651.) prikazuje dramatičnu bitku, koja uključuje čak pet maca. Sličnost njegovih maca sa Snydersovim objašnjava se njihovim prijateljstvom, naime Snydersova žena Margaretha bila je de Vosova sestra.
Zanimljivost je da se zdesna na slici, na prozoru, također pojavljuje glava mačke, odnosno peta maca koja upravo doskakuje na prozorsku dasku.
De Vosov prikaz je još dramatičniji od Snydersovog, u detalju mačaka može se naslutiti da je riječ o borbi na život i smrt. Do izražaja dolazi umjetnikovo izuzetno poznavanje mačje anatomije i preciznost do najsitnijih detalja, a slikom dominira dinamika pokreta u kovitlacu mačjih tijela.
 
Paul de Vos, detalj slike
U središtu slike nalaze se tri mace isprepletenih tijela, slikarevi modeli su očigledno bile njemu poznate tigraste kućne mace.
 
Jan Fyt, Mrtva priroda s psom i mačkom, Prado Madrid
Ponešto drugačiji ugođaj prisutan je na ovoj slici Jana Fyta. Antwerpenski majstor mrtvih priroda ovdje kombinira lovačku tematiku (zec i ptica) s košarom punom voća, dok pas i mačka predstavljaju dinamičan detalj cjeline.
Primjetno je da svi oblici izviru iz tame, karakteristične za slikarstvo baroka; tako i likovi psa i mace snažno kontrastiraju tamnoj podlozi. Slikar je svađu psa i mačke majstorski uklopio u kompoziciju slike, njihovi likovi privlače pogled i oživljavaju inače statičnu mrtvu prirodu.
 
Pieter Claesz (1597.-1660.) Mrtva priroda s ribama i mačkom, 1656.
Pieter Claesz (Klaus) iz Haarlema, jedan je od prvih flamanskih slikara orijentiranih skoro isključivo na mrtve prirode. Značajan je po svojim prikazima punima raznovrsnih namirnica poput kolača, kruha, mesa, voća, vina i drugoga, u kojima se ogleda stvarno uživanje u hrani.
Na ovoj slici iz kasnog razdoblja, Claesz je prikazao scenu kojom dominira maca koja proždire ribu. Skoro monokromna slika, uz malo blještavih odsjaja i bez snažnih kolorističkih akcenata, odaje majstorstvo starog slikara u prikazivanju mrtve prirode i gladne mačke. Premda su detalji poput vrča, drvene bačvice i riba izuzetno vjerno prikazani, snalažljiva maca privlači pogled i predstavlja dinamično središte ove slike.
Clara Peeters (1594.-1657.), Mrtva priroda s ribom i mačkom, oko 1615.
Jedna od rijetkih flamanskih žena slikarica, Clara Peeters je na mnogim svojim slikama mrtvih priroda prikazala i mace.
Ovu domaću macu portretirala je u ponosnom stavu s obje šapice na ribi -s koje se maca očito nema namjeru maknuti. Primjetno je da lik mace zauzima mnogo veći prostor slike, preselila se u prvi plan i dobila je mnogo značajniju ulogu u cjelini.
Slika Clare Peeters nalazi se u Nacionalnom muzeju žena umjetnica u Washingtonu.

Slikar Nicholas Maes (1634.-1693.) pokazuje pravu macu-grabežljivicu koja razbija smirenu i vedru atmosferu kućnog prizora.

 
Nicholas Maes 'Lijena služavka' 1655. Nacionalna galerija, London
Dole: detalj mace koja krade perad dok služavka drijema.
Ova duhovita slika nizozemskog majstora prikazuje gazdaricu koja podsmješljivo pokazuje na usnulu služavku. Umjesto da se primi svojih obaveza, služavka drijema dok se neobavljeni posao gomila.. Iskoristivši taj trenutak, jedna spretna maca upravo je zgrabila očerupano pile i sprema se odnijeti ga!
Na Maesovoj slici možemo se diviti svim karakteristikama flamanske genre scene: od scenične rasvjete i snažnog kontrasta svjetla i tame, preko dubinskog prikaza interijera, do majstorski tonski oblikovanih likova i predmeta. No detalj mace govori i o slikarevoj vještini 'hvatanja trenutka', čime slika dobiva na životnosti i postaje mnogo više od duhovite ilustracije baroknog kućanstva.
Nicholas Maes, 'Molitva', 1655. Rijksmuseum, Amsterdam
 
Kontemplativan i svečan prikaz starice u molitvi, jedno je od najdojmljivijih djela ovog slikara. U snažnim kotranstima svjetla i sjene, u jednostavnoj kompoziciji i bez suvišnog ukrašavanja, upoznajemo uzvišeni trenutak staričinog skromnog života.
Znatiželjna maca koja želi sudjelovati u jednostavnom obroku vlasnice, detalj je koji oživljava ovu smirenu i tihu scenu. Pogleda uprtog uvis i ispružene šapice zaustavlja pokret, simbolizirajući animalnu prirodu koja prisustvuje svetom trenutku.
Primjetno je da Maes često slika isti tip mace, crno-bijelu ljubimicu koju je očito dobro poznavao. U izrazu ove mace očitavamo pitanje upućeno vlasnici, odnosno njihovu bliskost, naglašenu plohama bijele boje koja ih likovno i simbolički povezuje.
 
Nicholas Maes, detalj znatiželjne kućne mace
II. Maca - lopov u 18.stoljeću
 
Detaljne i skoro fotografski realistične mrtve prirode postale su vrlo popularne tijekom 17. i 18. stoljeća. Premda su nizozemski slikari utjecali na druga područja Europe, francuske mrtve prirode su ponešto drukčije.
U Parizu je 1648. godine osnovana Kraljevska akademija slikarstva i kiparstva, koja je vrlo jasno određivala kategorije pojedinih slikarskih stilova i tema. Prema tadašnjoj klasifikaciji su povijesne teme, klasične ili religiozne, bile na vrhu, dok su mrtve prirode bile na dnu ljestvice.
Ipak, francuski slikar Jean Simeon Chardin (1699.-1779.) postao je članom Akademije upravo slikom mrtve prirode s ražom i mačkom, što je označilo novo vrednovanje mrtve prirode. Ova slika je istovremeno jedno od remek-djela baroknog slikarstva.
Jean Simeon Chardin 'Raža', 1728., Louvre
Za razliku od nizozemskih slikara koji su naglašavali raskoš sjajnih predmeta, obilje i bogatstvo materijalnog svijeta, Chardin naglašava ugođaj i ljepotu skromnijih domova. Ovaj majstor mrtvih priroda i genre scena poznat je po smirenosti i redu kompozicije, njegove slike krase veća osvjetljenost i mekši potezi.
Atmosfera prolaznosti života i ljudske sudbine koju su nizozemski slikari naglašavali simbolički, na Chardinovim slikama ogleda se u svakodnevnim prizorima iz domova običnih ljudi.
«Požuda mačke, koja se savijenih leđa kao zvijer šulja do oštriga, jezivo gotovo ljudsko lice izmrcvarene raže, koja kao da prijeti i demonski optužuje okrutnost svijeta, nisu samo registrirani predmeti iz ljudske okoline koje radosno opažamo u njihovoj tišini, već su simboli opasnih sila koje okružuju čovjeka ili koje je on sam izazvao svojom okrutnošću.» L.Andersen
Chardin, Srebrni kotlić, Metopolitan muzej, New York, 1730.
Ovaj naizgled smireni prizor uključuje mrtve zeca i pticu, i jednu uznemirenu macu.
Samo majstor poput Chardina mogao je prikazati karakteristične pokrete mace koja se šulja prema nečemu što je zbunjuje. U njezinom stavu vidi se želja da priđe, no istovremeno možemo osjetiti i njezin strah pred mrtvim životinjama..'Radnja' se odvija između mace i središnjih oblika mrtve prirode, čime maca nosi glavnu ulogu ovu slike.
Chardin, detalj gornje slike, ujedno jedan od najljepših momenata baroknog slikarstva, i dokaz Chardinovog odličnog poznavanja mačjeg roda.
 
Francois Desportes (1661.-1743.)Mrtva priroda s mačkom
Lako se primjećuje da je francuski slikar Desportes dobro poznavao trobojnu micu, koju je prikazao na više svojih slika. Bilo da maca upravo krade kolače ili je zgrabila pticu, ove su mrtve prirode teško zamislive bez dinamike koju im pridodaje živahna mačja kradljivica sjajnih očiju.
 
...
Barokne mrtve prirode prikazuju tadašnje mace i njihov položaj: bile su spretne grabežljivice koje su se znale okoristiti ljudskim ulovom, ali istovremeno na žestokom udaru onih koji ih nisu voljeli. Skrivale su mačiće u spremištima i šupama kao i danas, što je dokumentirano na slikama, i mnogo rjeđe su imale zaštićeni status kućnog ljubimca kakvoga su mnogi psi odavno uživali.
Unatoč razvoju prijateljstva ljudi i mačaka, barokne su mace, uz vrijedne izuzetke, predstavljale tek vrlo korisnu domaću životinju koja je većinom bila prepuštena sama sebi. Srećom je spretan i izdržljiv mačji rod od toga vremena ipak zadobio veću vrijednost u očima ljudi, i postao mnogo više od simbola grabežljivosti ili motiva za satiru.
 
 
Koraljka Polaček, 2006.

Izvori:
Wikipedia i Wikimedia; Koty w sztuka; Chats en Vrac; Chat...c'est d'la Culture!; Web Gallery of Art; Catland; Cats in Art; North Carolina Museum of Art
Tiskani izvori: R.Friedenthal 'Povijest umjetnosti kroz pisma velikih stvaralaca', 1963; L. Andrsen 'Barok i rokoko' 1978.; H.W. Janson 'Povijest umjetnosti'; Matko Peić 'Evropski umjetnici' 1986. i dr.

 
© Copyright Notice - Materials on this site are copyrighted by author and other persons. You may not copy or reproduce any portion without written permission from the copyright holder.

 
Napomena:
Sadržaj ove stranice podliježe zaštićenom autorskom pravu njegovih vlasnika, stoga se ne smije ni u kojem obliku prenositi, distribuirati ni pohranjivati bez prethodnog pisanog odobrenja autora 'Mica-Mace'. Prije korištenja ove stranice, molimo upoznajte se sa tekstom Pravne obavijesti.
Copyright © 2008 Mica-Maca.