 |
|
|
| |
Jedan od najzanimljivijih slučajeva pogrešnog
identiteta je 'Madagaskarska mačka' koja je
na izložbi u Kristalnoj palači pobijedila u
razredu stranih mačaka (1900.). Ispostavilo
se da je riječ o prstenastorepom lemuru, malom
primatu kojeg su mornari ponekad pripitomljavali
i donosili u domovinu.
Zabuna je objelodanjena u tisku, s komentarima
tipa 'suci za mačke sigurno znaju razlikovati
mačku od primata biljoždera?' No prozvana sutkinja
tvrdoglavo se branila riječima:' Lemur je lemur,
a madagaskarska mačka je madagaskarska mačka'..
...
Mutacija koja daje bezdlake mačke pojavila
se nekoliko puta nakon 1902. godine, u današnje
vrijeme predstavljena je modernim pasminama
kanadski sfinks, Donskoy sfinks i Peterbald.
|
| |
|
Moderni sfinks ili kanadska bezdlaka
maca 'Suki' u dobi od dva tjedna. |
| |
|
| Odrasla 'Suki' |
| |
|
| Peterbald 'Tamila' - ruska pasmina nastala
'90.-tih od Donskoy sfinksa i orijentalne krakodlake
mačke. |
| |
|
| Moderna američka plava burmanska mačka /Animal
photography |
| |
|
| Moderna havana brown s tipičnom 'čokoladnom'
bojom dlake i žutim očima. |
|
| Tonkinške mačke |
| |
|
| Današnja orijentalna kratkodlaka s uzorkom
'ebony ticked' /foto GFDL*
Albino abesinske mačke
Ove je mačke uzgajao Sir William Cooke iz
Newburyja, a 1927. godine je posljednji mužjak
uginuo, što je označilo kraj plavookih albino
abesinki. Neki su ih smatrali križanima sa
sijamskom mačkom, što je Cooke opovrgnuo.
Zabilježeno je da je par ovih mačaka također
posjedovala jedna jorkširska dama, koja ih
je držala kao kastrirane kućne mace i nije
ih izlagala (H.C. Brooke).
Boja ovih mačaka bila je kremasto bijela,
imale su uši boje zečjeg krzna i prugu na
leđima. Iako su im oči bile plave sugerirajući
oblik albinizma, njihov opis podsjeća na srebrne
abesinske mačke. No u ranim su danima sve
boje izvan već utvrđenih boja pasmine, smatrane
znakom pogreške, što je vjerojatno pridonijelo
nestanku ovih mačaka. |
| |
|
| Abesinska maca iz 1902.godine (ispred nje
je manx) |
| |
|
| Moderna abesinska maca /Animal Photography
Mačka iz Mombase
Godine 1903. H. C. Brooke opisuje ovu pasminu:'
Govori se da mačka zvana Mombassa, iz istočne
Afrike, ima kratku dlaku s teksturom poput
žičanih niti.'
Dvadesetak godina kasnije Brooke će pokušati
saznati više o ovoj vrsti, raspravljajući
s fotografom divljih životinja Ch.Keartonom.
Premda se mačka iz Mombase spominjala u staroj
Povijesti Prirode, fotograf nije primijetio
prisustvo domaćih mačaka u Mombasi. Stoga
je Brooke pripisao ovu mačku imaginaciji starijih
pisaca.
Mačka iz Mombase možda je bila izolirana mutacija
ili neprovjerena priča putnika. Generalno
se takav tip mačke danas pojavljuje u predstavnicima
američke oštrodlake mačke i pasmine rex s
kovrčavom dlakom.
Malajska mačka
Godine 1783. u knjizi 'Povijest Sumatre' W.Marsdena
izvješteno je o malajskoj mački: 'njihovi
repovi su nepravilni i s kvrgom na završetku'.
Charles Darwin piše:'U području Malajskog
arhipelaga, Sijama, Pequana i Burme, sve mačke
imaju repove otprilike s pola normalne duljine,
često s nekom vrstom kvrge na kraju.'
On spominje i 'madagaskarsku mačku' i njezin
neobičan rep, za koju se kasnije ispostavilo
da se radi o prstenastorepom lemuru.
Više je ranih opisa malajskih
mačaka, neobičnost njihovih repova objašnjena
je deformacijom kostiju repa: 'rep je u pola
duljine i često na kraju zavrnut u neku vrstu
čvora, te se ne može izravnati.' Spominjala
se i bezrepa krimejska mačka.
H.C.Brooke je 1927.godine objavio knjižicu
'Malajska mačka' u kojoj opisuje ovaj osobiti
varijetet domaće mačke, slabo poznat u Engleskoj
i sve rijeđi u svojoj domovini zbog križanja
s mačkama dugog repa.
Brooke spominje mogućnost srodstva malajske
mačke i manxa, zbog izgleda ali i ponašanja
koje podsjeća na psa. Njegovi izvori sa Sumatre
izvjestili su ga da je uobičajeno vidjeti
ove mačke kako prate svoje vlasnike ulicom..
Brooke je dobio fotografiju mlade malajske
mačke od direktora singapurskog muzeja, našto
je pribilježio da su ove mačke slične australskim
mačkama koje je ranije imao, s izuzetkom što
je rep malajske mačke zavrnut prema gore,
dok je rep australskih bio s tri 'čvora' i
nošen nisko.
Europejac B.Kloss koji je poznavao ove mačke,
napisao je:' Singapurske seoske mačke imaju
kratak rep s tri ili četiri čvora. Boje su
tabby, crna i bijela. Zanimljivo je primijetiti
da divlja mačka Felis planiceps (Prionailurus
rubiginosus tj. Flat-Headed mačka) ima sličan
rep, kao domaće malajske mačke. Brooke je
komentirao da nije vjerojatno križanje te
divlje mačke s domaćima. Iz drugih izvora
je saznao da se čistim malajskim mačkama ne
dopušta križanje s običnim domaćim mačkama,
te da imaju neobičan 'divlji miris', vrlo
različit od mirisa domaćih mačaka.
Kustos Sarawak muzeja, R.Shelford objavio
je knjigu 'Prirodoslovac na Borneu' u kojoj
opisuje malajsku mačku:'Treba spomenuti da
je domaća malajska mačka vrlo različita..
to je malen tabby velikih ušiju, s graciozno
izduljenim tijelom i nogama. Rep im je ponekad
apsurdno svinuti čvor ili je vrlo kratak i
završava čvorom.' H.O.Forbes je prikazao tijelo
malajske mačke Liverpulskom biološkom društvu,
objašnjavajući čvorove u repu kao posljedicu
razvoja hrskavice klinastog oblika između
repnih kralježaka. Forbes je također spomenuo
da je uočio veliku sličnost između ovih 'istočnjačkih'
i portugalskih mačaka. Naime dok je živio
u Portugalu (pretkraj 19.st.) rečeno mu je
da Portugalci znaju namjerno slomiti rep mačićima.
Uočivši sličnost ovih mačaka s malajskima,
pitao se nije li bilo kakve rane komunikacije
između ovih vrsta..Brooke je komentirao da
lomljenje repova nije moglo postati nasljedna
osobina, te da je ovakva malajska mačka poznata
već od 1873.godine.
Općeniti tip malajske mačke kakvu su opisivali
Brooke i njegovi suvremenici dokumentiran
je od kraja 19.stoljeća do '30-tih godina
20.stoljeća, a danas je prisutan u pasmini
japanskog bobtaila. Domaće mačke s raznim
stupnjevima kratkog i čvornatog repa i danas
se mogu pronaći u Maleziji i Singapuru. |
| |
| Ciparska mačka |
|
| Ciparska mačka', ilustracija J.Bungartza iz
1896.
Ovu mačku, tipičnu za Cipar, Bungartz opisuje
kao 'svjetlosivu sa crnim prugama..'
Plave ili sive mačke opisao je H.C. Brooke
(1927.) kao mačke koje se nalaze skoro isključivo
na Cipru. Prema njemu, imale su kratku svjetlosivu
dlaku, crne papučice na šapama i kratke, uzdignute
uši. |
| |
|
Harrison Weir: Ruska dugodlaka mačka, 1899.
Ruske plave dugodlake mačke izlagane su na prvim
izložbama no kasnije su izgubile identitet,
za razliku od kratkodlakih.
Danas se pasmina smatra izgubljenom odnosno
nestalom. Ovu pasminu se pokušalo obnoviti u
nebelungu, pasmini nastaloj '80.-tih godina
u Americi, koja je
dugodlaka varijanta ruske plave mačke.
No smatra se da je originalnoj mački najbliskija
današnja dugodlaka sibirska mačka. |
| |
|
| Za usporedbu: portret plave perzijske mačke
iz 1902.godine. |
| |
|
Moderna sibirska mačka.
U naše vrijeme, tip ruske dugodlake može se
vidjeti u pasmini sibirske šumske mačke. |
| |
|
Današanja kartuzijska mačka (Sir Lancelot,
12-godina.)
Ovaj snažni ljepotan pokazuje tipične karakteristike
kartuzijske pasmine: široku glavu s velikim
zlatnim očima i jednobojnu plavu dlaku s gustom
poddlakom. |
| |
|
Moderna 'peke-faced' perzijska maca.
Premda se danas 'spljošteno lice' povezuje s
crvenim perzijskim macamo od '80.-tih godina
20.stoljeća, slična je mutacija bila zabilježena
već mnogo ranije. |
| |
|
| J.Bungartz:'Kineska mačka s preklopljenim
ušima' 1896.
Premda izvještaji govore da kineska mačka
ima spuštene ili ovješene uši, čak i klempave,
to su vjerojatno bila pretjerivanja. Obzirom
na nepostojanje suvremenih primjeraka ili
drugih dokaza, pretpostavlja se da su uši
ovih mačaka bile preklopljene slično kao kod
moderne pasmine Scottish Fold. |
| |
Nakon što je 1882.godine vidio preparirani
primjerak u muzeju, Brooke je zaključio da primjerak
može biti lažan ili se radi o mački čije su
uši deformirane kancerom.
Nakon bezuspješnih potraga i istraživanja, Brooke
je ovu pasminu prozvao izumrlom, zajedno s neobičnim
psom Phu-Qocom kojemu je dlaka rasla u obrnutom
smjeru, prema glavi- a koji je danas možda prisutan
u pasmini Ridgeback.
Posljednji izvještaj o mački s ovješenim ušima
dolazi iz 1938.godine, kad je jedan primjerak
donesen iz Kine. Tad se vjerovalo da je takva
mutacija rezervirana isključivo za bijele dugodlake
mačke. |
| |
| Danas je teško sa sigurnošću reći da li se
radilo o izoliranim slučajevima ili o pravom
varijetetu, čak se ne može ustvrditi da li je
takvo obilježje bilo nasljedno. Nemoguće je
zauzeti točan stav o kineskoj mački, premda
je općenito tip mačke vjerojatno prisutan u
izgledu Scottish Fold mačke i pasmina koje su
iz nje proistekle. |
| |
| |
...
Napomena:
Opisi mačaka potječu iz literature i časopisa
s kraja XIX. i početka XX.stoljeća, obzirom
da se i tadašnji autori nisu oko svega slagali
a znanje o vrstama se još izgrađivalo, ponekad
se u različitim izvorima pronalaze drugačiji
nazivi ili zapažanja o pojedinim pasminama. |
| |
|
|
|
 |
|
| |
Rana
povijest |
|
|
|
Izgubljene
pasmine |
|
|
|
Mnoge
nove i neobične pasmine bile su spominjane
u ranoj literaturi o mačkama, proučavalo
ih se i raspravljalo o njima.
Neke mačke nisu pobudile dovoljan
interes za daljnji uzgoj a druge su
bile poznate samo iz priča putnika
i možda nisu ni postojale onakve kakvima
su opisane.
Pojedine su pogrešno identificirane
ili su bile mutacije koje se nisu
održale.
Neke od 'izgubljenih vrsta' poznate
su danas pod drugim imenom, premda
rani opisi nekad otežavaju sigurnost
identifikacije, a neki varijeteti
su se apsorbirali u tada postojeće
pasmine.
Više je hibrida bilo prijavljeno tih
dana, uključujući one za koje se danas
zna da nisu mogući, poput križanca
cibetke i mačke, ili kune i mačke.
Također je već tad bilo izvještaja
o hibridima leopardske mačke, mnogo
desetljeća prije nastanka bengalske
pasmine.
Uzgajivači su pronašli način za 'učvrščivanje'
mutacije, križajući je s uobičajenim
tipom i zatim ponovnim križanjem potomka
s roditeljem nositeljem mutacije.
Ipak poneki vlasnici nisu na vrijeme
pronašli partnera za produljenje svoje
rijetke mačje vrste. Možda je najpoznatiji
takav gubitak originalna Meksička
bezdlaka mačka, pasmina koja je vjerojatno
mogla biti sačuvana. |
|
|
|
Meksičke
bezdlake mačke |
|
|
|
|
|
Nellie
i Dick, 'meksičke bezdlake mačke'.
Zbog činjenice da se radilo o bratu
i sestri, vlasnik im nije dozvolio
potomstvo. No nakon što je mužjak
stradao u borbi s psima, maci se više
nije mogao naći partner... |
|
|
|
Meksičke
bezdlake mačke Nellie i Dick opisane
su u knjizi Frances Simpson (1903.).
Autorica prenosi pismo vlasnika E.J.
Shinicka iz Albuquerquea, New Mexico,
napisano H.C.Brookeu (1902.):
'..moje mačke su brat i sestra, dobio
sam ih od Indijanaca nedaleko odavde.
Stari isusovački svećenici kažu mi
da su to posljednji primjerci aztečke
pasmine poznate samo u Novom Meksiku.
Otkrio sam da su vrlo drage i inteligentne
kućne ljubimice (..). Vole toplu kupku
i spavaju noću u postelji s našom
malom kćerkom. Čini se da razumiju
skoro sve što im se kaže, premda ih
nisam imao vremena trenirati.
Njihove oznake su identične: dlaka
leđa im je mišje boje, a vrat, trbuh
i noge nježne boje puti. Tijela su
im uvijek topla i mekana poput dječjega,
vole da ih se gladi i miluje i vrlo
su zaigrane - trče gore i dole po
vama i u tren oka projure oko vas.
Nellie je teška oko osam funti, a
Dick je težio deset funti.
Nažalost Dicka smo izgubili.. Nikad
im nismo dozvoljavali da idu izvan
kuće, zbog opasnosti od pasa. Bili
su prijatelji s našom španijelkom,
i spavali bi zajedno s njom. No Dick
je bio podmukli nevaljalac i znao
se iskrasti van, tako su ga prošle
godine jedne noći uhvatili psi, i
dokrajčili. To je bio velik gubitak
i ne mogu ga nadomjestiti.
Čikaški klub je vrednovao Dicka i
Nellie po tisuću dolara za svakog,
željeli su da ih donesem na izložbe,
ali nisam mogao ići.
Stoga nikad nisu izlagani; ovo je
malen grad i bojao sam se da će biti
ukradeni. Učinio sam sve napore da
pronađem partnera za Nellie, ali bez
uspjeha. Nikad im nisam dozvolio parenje,
jer su brat i sestra, i mislio sam
da bi to moglo izmijeniti Nellinu
dražesnu formu tijela (..).
Zimi imaju svjetlu gušću dlaku na
leđima i na grebenu repa, koja otpadne
za toplijeg vremena. Podnose hladnoću
isto kao druge mačke...
Nježne su i profinjene, s vrlo mekanom
kožom. Nellie ima vrlo malenu glavu,
velike žute oči, vrlo duge obrve i
brkove; njezin glas je ugodan bariton
ali kad je bila mala glasala se baš
kao dijete.
Imaju izvrstan apetit i prilično su
izbirljive: pečeno pile i dobar odrezak
će rado pojesti. Nikad nisu bile bolesne.
Priložena slika je jedina koju trenutno
imam, ali pokazuje ih kakvi stvarno
jesu, vide se nabori na njihovoj finoj,
mekoj koži.
Dick je bio vrlo moćan mačak, mogao
je istući bilo kojeg psa; no nema
sumnje, njegova hrabrost je bila uzrok
njegove smrti. Uvijek je bio gazda
nad našim psima.
Procijenio sam Nellie na tri stotine
dolara, ona je suviše vrijedan ljubimac
da bih je držao u malome gradu.
Mnoge dobrostojeće dame cijenile
bi je težinom u zlatu, kad bi znale
koliko je vrijedna.
Mislim da bi vam ona bila vrlo dobra
investicija za izlaganje na izložbama
mačaka i drugim prigodama, jer je
nesumnjivo jedina poznata bezdlaka
mačka. Pisao sam u Old Mexico i
posvuda u zemlji, ali nisam našao
drugu takvu mačku. Volio bih da
je izložena tamo gdje će pobuditi
interes i biti cijenjena od tisuća
ljudi.
(..) Vaš F.J. SHINICK
Simpson je izrazila žaljenje što
gospodin Shinick nije spario svoje
mačke, s nadom da će on možda ipak
negdje otkriti postojanje drugih
primjeraka.
Pitajući se nije li u neku ruku
'pravedan' nestanak neobičnih varijeteta,
autorica na kraju žali što nema
podataka da li zubalo ovih mačaka
daje znakove abnormalnosti ili manjkavosti,
kao kod meksičkog bezdlakog psa.
Dvadeset i pet godina kasnije H.C.Brooke,
kojemu je bilo upućeno gornje pismo,
ponovno spominje ove neobične mačke:
'Premda su pojedini primjerci živjeli
oko godine 1900., ni ovdje niti
u Meksiku nemamo nijednog dokaza
o postojanju meksičke bezdlake mačke.
Posjedujemo samo njihovu fotografiju
i opis, srećom sačuvane u svrhu
znanosti.'
|
|
|
|
Burmanska
mačka oko 1900.godine |
|
|
|
|
|
Burmanska
1902. |
|
|
|
'Burmanska
mačka' koja se pojavljuje na slici u
knjizi Frances Simpson (1903.) više
djeluje poput orijentalnog tabbyja nego
kao današnja pasmina burmanske mačke.
Smeđe mačke zlatnih očiju iz tajlandskih
hramova opisivane su u isto vrijeme
kad i plavooke 'Kraljevske Sijamske'
mačke boje tuljana. Frances Simpson
također opisuje smeđu sijamku žutih
očiju, no očito ove mačke tad nisu pobudile
dovoljno interesa da bi ih se dalje
uzgajalo.
One su mogući preci modernih havana,
burmanskih ili tonkinških mačaka; tip
mačke na slici vjerojatno je predstavljen
u današnjoj orijentalnoj mački. |
|
|
|
Švicarska
planinska mačka |
|
|
|
Godine
1895. B.Pittrich piše:' Već neko vrijeme
se sijamska domaća mačka može promatrati
u dresdenskom zoološkom vrtu. Boja mačke
je havana-smeđa, njezine uši, lice i
duge noge su tamnosmeđe-crne. Ovi rijetki
primjerci su omiljeni među posjetiteljima.
U Sijamu (Tajlandu) je nađena i bezrepa
varijanta s vrlo dugim nogama. Slika
prikazuje mužjaka, koji je u paru sa
ženkom stigao u Dresden kao poklon bivšeg
konzula LeBlera. Došli su u dobrom zdravlju
i odličnog apetita, bez obzira na dugo
putovanje brodom. Možemo se nadati da
će ove atraktivne mačke uspješno obnoviti
potomstvo..'
Nažalost nije poznato jesu li ove mačke
korištene za uzgoj, pisani podaci su
uništeni tijekom II.svjetskog rata.
|
|
|
|
|
|
Sijamska
maca iz časopisa 1895., zoološki vrt,
Dresden |
|
|
|
Povijesni
dokumenti ukazuju da su između originalnih
sijamskih mačaka postojale i jednobojne
mačke, identične po obliku tijela i
ponašanju, ali bez oznaka u boji.
Prema dokumentaciji, 'švicarska planinska
mačka' bila je izlagana 1894., kao i
druga jednobojna sijamska 1930.godine.
Frances Simpson je pisala o ovakvoj
mački u svojoj knjizi iz 1903.godine,
u dijelu o kratkodlakim mačkama, među
'ostalim bojama':
'Najbolje i najjasnije obojana mačka
je Sin Li gđe Davies, vrlo naočita i
zanimljiva, koja je jedna od tri uvezene
švicarske planinske. Nažalost ovaj je
mačak uginuo mlad i nije ostavio potomstvo..'
Ove smeđe mačke najvjerojatnije su donesene
iz jugoistočne Azije, kao vrsta sijamske
mačke. Encyclopaedia Britannica 1911.
godine spominje 'rod sijamskih mačaka
u potpunosti čokoladne boje- mačke Timkey
Brown i Granny Grumps, izlagani u Londonu
1894.'
Opisani su kao sijamske mačke tamno
kestenjaste boje sa zeleno-plavim očima.
Jednobojno smeđe sijamke, poznate kao
švicarske planinske mačke, izgubile
su značaj nakon 1920.godine kad je Britanski
sijamski klub donio odluku o prihvaćanju
isključivo plavookih sijamskih mačaka.
Kao rezultat toga, jednobojne smeđe
sijamke s očima koje nisu plave, izuzete
su sa izložbi, što je označilo kraj
smeđih sijamskih mačaka kakve su poznavali
rani uzgajivači.
Tip 'švicarske planinska mačke' danas
je predstavljen modernom havanom i kestenjasto
smeđom orijentalnom mačkom, ili čak
tonkinškom, premda su moderne mačke
mnogo ekstremnije u tipu negoli su bile
'švicarske planinske' oko 1900.godine. |
|
|
|
Indijska
mačka |
|
|
|
|
|
Indijska
mačka 1902. |
|
|
|
'Život
životinja i svijet prirode' spominje
varijetete indijske domaće mačke, i
daje opis mačke sa slike (1902/03.):
'Boja mačke je prekrasna svjetla kestenjasto
crvena, koja se kroz razne nijanse zlatnožute
stišava do bijele na dnu. Iscrtanih
bokova, blago ispruganih nogu; čelo
joj je naborano kao kod Chow Chow-a.
Glava izdužena, plitka i zašiljena,
noge vrlo duge i vitke, rep velike duljine
i stanjuje se prema vrhu. Dlaka je izrazito
kratka; uši tanke, velike i pokretne;
oči prodornog izraza i čiste žute boje.
Ove se mačke ponekad glasaju bučno kao
sijamske, i pažljivi promatrač će odmah
uočiti određena strukturalna obilježja
po kojima se ova mačka razlikuje od
obične mačke. Mačak sa slike, vlasništvo
gđe H.C.Brooke, dobio je mnoge prve
nagrade.'
O indijskom mačku gđe H.C.Brooke, njezin
suprug je napisao:' najupadljivije osobitosti
bile su njegova duljina i vitkoća, ekstremno
kratka dlaka i njegov tanak rep(..).
Uši su mu bile male, ali dok je bio
mačić bile su enormne veličine, i s
njegovom izduljenom, zašiljenom glavom,
davale su mu najčudnovatiji izgled..
Ovoga mačka i njegovu sestru je jedan
britanski mornar ukrao iz hotela u Bombaju.
Donio ih je u Leytonstone gdje su kasnije
prodani gđi H.C.Brooke -za novac ali
i u zamjenu za mačića sa sedam prstiju,
kakvi su tada smatrani srećonošom na
brodovima.'
Danas se čini da je indijska mačka vjerojatno
bila stariji tip orijentalne, ali u
vrijeme Brookovih bile su poznate samo
sijamske, tada mnogo manje ekstremne
od modernog tipa. |
|
|
|
|
|
Abesinska
i indijska mačka 1903. |
|
Slika
iz knjige F.Simpson pokazuje da indijska
mačka ima isti uzorak krzna kao abesinska,
ali je pješčano crvene boje.
Možda je bila asimilirana u abesinsku
pasminu zajedno s drugim izgubljenim
kratkodlakim mačkama toga doba, kao
što je bio 'britanski tick'. |
|
|
|
|
|
Britanski
Tick ('Bunny Cat')
Mačka 'zečjeg krzna' ili britanska
kratkodlaka ticked tabby mačka |
|
|
|
Egipatska
mačka |
|
|
|
Godine
1927. u londonskom Kentish Townu, gđa
J.H.Richardson prikazala je mačku 'sa
užarenog pijeska Afrike'; neobično velikog,
crno-bijelog kastriranog mužjaka.
Poludivljeg mladog mačka pronašla je
dvije godine ranije u blizini beduinskog
naselja kod Aleksandrije, bio je zapuštenog
i slabog izgleda.
Kasnije je izrastao u vrlo snažnog mužjaka,
dugih nogu i kratkoga vrata. Na glavi
četvrtastog oblika imao je široko postavljene
male uši te malo ukošene oči, većinom
širom otvorene.
Unatoč prehrani sirovim mesom, dlaka
mu se nije poboljšala ni nakon duljeg
vremena- imao je kratku 'beznadno nepravilnu'
crno-bijelu dlaku, i crnu mrlju preko
jednog oka.
Pritom je bio mačka koja lovi noću,
danju se većinom skrivao te je na suvremenike
ostavljao strašan dojam. Gđa Richardson
je pretpostavljala da je njezin mačak
jedini te vrste u Britaniji i objasnila
da ova poludivlja vrsta s rubova civilizacije,
ni na koji način nije u svezi s pravom
egipatskom Caffre mačkom.
Uspijela ga je pripitomiti i hranila
ga je iz ruke, a na putovanju u Englesku
'pristojno se ponašao' te je imao slobodu
u hotelima, na brodu i u vlaku; jednom
kad bi istražio okolinu, uglavnom bi
vrijeme provodio spavajući.
Dok je živio s vlasnicom u Norfolku
pokazao se odličnim lovcem na štakore,
ali kasnije je u Hampshireu počeo loviti
male zečeve i piliće, stoga je morao
biti na lajni. U idućem domu mačak je
uživao veliku slobodu, s vlasnicom bi
išao na duge večernje šetnje.. |
|
|
|
Australska
mačka |
|
|
|
Helen
Winslow je u svojoj knjizi iz 1900.godine
pisala o rijetkim australskim mačkama
doktora H. L. Hammonda, koje su bile
obožavane i nagrađivane na svim izložbama.
Njegova 'Columbia' je vrijedila šest,
a 'Tricksey' pet stotina dolara.
Winslow je predočila mačke kao jedinstveno
lijepe, najprije zbog njihove vrlo kratke
ali izuzetno sjajne i glatke dlake -'poput
najfinijeg satena'.
Male i uske glave, s nosom naglašenijim
nego kod drugih mačaka, ove su male
mačke bile vrlo inteligentne i nježne,
prave ljubimice. Lako odgojive, pogotovo
u mlađoj dobi, bile su odane svojem
vlasniku i sramežljive u prisutnosti
nepoznatih.
Doktor i njegova supruga izuzetno su
voljeli svoju neobičnu i vrijednu mačju
obitelj, i rado govorili o njihovim
ludorijama i navikama.
Columbia je bila uvezena mačka, doktor
je vjerovao da ona i njezin mužjak potječu
od sijamske mačke koja je iz Tajlanda
dovedena u Australiju. Sklone toplini,
ove mace nisu podnosile hladnoću; vrlo
rijetko bi omacile više od jednog ili
dva mačića, koji su u toj dobi bili
jako osjetljivi.
Winslow je zaključila: 'One su tako
divna stvorenja, usto i rijetke u ovome
dijelu svijeta, stoga će vjerojatno
biti vrlo tražene kao ljubimice'. |
|
|
|
|
|
Australska
mačka (1900.) vlasnika H.L. Hammonda |
|
|
|
Drugi
se opis 'australske mačke' pojavio u
ožujku 1902.godine u magazinu 'Our Cats':
Zanimljiva mala točkasta mačka iz Australije.
Posebnost ove životinje je čvor repa
na tri mjesta te neobičan stražnji dio
tijela. Ne znamo da li je odgovarajuće
nazvati ga 'nalik kenguru' ali svakako
nikad nismo vidjeli mačku tako dobro
građenu za položaj čučnja(...) Na čvornatim
pregibima repa mačka se može odmoriti
u različitim pozicijama, a kad prijeđete
rukom preko repa čini se kao da je bio
polomljen i iznova spojen.' |
|
|
|
|
|
Australska
mačka (1902.) |
|
|
|
Frances
Simpson u svojoj knjizi donosi riječi
H. C. Brookea : 'Naravno, Australija
nema svojih domaćih mačaka. Prema mišljenju
jednog američkog autora, jedan rod australskih
mačaka razvio se od uvezenih sijamskih
mačaka.
Primjerak kojega posjedujemo godinu
dana rođen je na brodu tijekom dolaska
iz Australije, a identično ponavlja
izgled svoje majke: ima glavu nalik
kuni i triput svinut rep a glasa se
isto kao sijamska mačka. Krzno mu je
sive boje s tamnim mrljama.'
Kasnije će ga još jednom opisati:'..imao
sam mačku koju je donio mornar iz Australije;
bio je mala mačka nesumnjivo orijentalnog
tipa, sive dlake, 'istočkani tabby'.
Bio je tankih nogu i velikih ušiju,
šiljaste male glave, s repom normalne
duljine ali s tri 'loma' na repu.'
Godine 1926. Brooke također piše:'Bijele
australske mačke, za koje se govori
da su viđene na izložbama na jugu, sigurno
će izazvati velik interes...
Bijele australske mačke posjedovala
je gđica K. Wilson koja je objasnila
da je originalne mačke dobila od mornara,
i da su poznate kao 'australske vjeveričje
mačke'. Njezina je mačka imala leglo
s tri mačića, od kojih je samo jedan
preživio.
On je kasnije sparen s majkom, uslijedilo
je leglo od više maca: bile su orijentalnog
tipa, izduženog tijela, ušiju i repa,
i uz dvije iznimke, imale su žute oči.
Od dvije preostale je mačić imao plave
oči, a ženska maca jedno plavo i jedno
žuto oko.
Također su se glasale na osobit način,
nalik sijamskim macama, i bile su izvrsni
penjači. Legla su bila malobrojna i
vrlo osjetljiva, majka bi othranjivala
mladunce izdvojena u tamnom uglu i bila
je sklona napustiti mačiće ako ih se
diralo.
Wilson je uočila još jednu neobičnost:
'One uspravno sjede na stražnjim nogama
i drže hranu u prednjim šapama, jedu
na vrlo sličan način kao što vjeverica
jede lješnjak.'
Također su bile izvrsni lovci i voljele
su sirovo meso, i imale izraženu osobnost
poput sijamskih maca. Wilson je vjerovala
da dr. Hammond ispravno smatra da australske
mačke potječu od sijamske ili malajske
mačke.
Opis australskih mačaka pojavljuje se
i u knjizi 'Život životinja i svijet
prirode' iz 1902/03. Pozivajući se na
američkog autora, ponavlja ranije zaključke
o sijamskom tj. istočnjačkom porijeklu
mačaka koje su stigle u Australiju.
Spominje se i poseban, dulji nos ovih
mačaka, koji oblikom podsjeća na nos
tigra, a viđen iz profila daje neobičan
dojam. Opisani australski mačak :'..poput
njegovih majke, braće i sestara, također
ima tri čvora na repu.' |
|
|
|
Ruska
dugodlaka, kartuzijska i tobolska
mačka |
|
|
|
|
|
'Kartuzijska
mačka', ilustracija J. Bungartza,
1896.
Boju ove mačke Bungartz opisuje od
plavkasto-pepeljasto sive do plavo-crne,
a njezin karakter označava flegmatičnim.. |
|
|
|
Harrison
Weir o ruskoj dugodlakoj:
'Na slici je mačka koju sam dobio na
poklon prije više godina, čiji su roditelji
došli iz Rusije, nije poznato iz kojeg
točno područja. Različita je od angore
i perzijske u više aspekata, krupnijeg
je tijela i kraćih nogu.
Potpuno sam svjestan da se mnoge križane
mačke prodaju kao ruske, angore i perzijske,
bilo da su križane između ovih pasmina
ili s kratkodlakima te naravno sadrže
velik stupanj specifičnih karakteristika
svake pasmine'(...)
'Ne sjećam se da sam vidio rusku dugodlaku
bijele boje, i bilo bi mi vrlo drago
da me netko od čitatelja opskrbi s više
obavijesti o tome...'(Our Cats, 1899.)
Frances Simpson je napisala:'Ruska
dugodlaka je čak mnogo manje uobičajena
od perzijke i angora mačke. Sklona
je hladnijem vremenu i njezino je
krzno gušće, ukazujući da je iz hladnijih
područja.
Mnoge mačke koje vidimo su križane
između angora i perzijskih ili angora
i ruskih, stoga je amateru izuzetno
teško razlikovati čistokrvnu mačku
od kombinacije varijeteta.'(Concerning
Cats, 1900.)
Kartuzijska mačka, felis catus carthusianorum,
opisana je 1926. godine u francuskoj
knjizi 'Pasmine mačaka' doktora Jumauda,
baziranoj na radovima profesora Cornevina
iz Lyona. Rasa je opisana kao rijetka
u Engleskoj i Francuskoj, ali učestala
u Americi pod nazivom 'malteška mačka'.
Dr Jurnaud također piše:' Nađena je
u Rusiji, gdje formira podvrste tobolsku,
Korassan, ili kavkasku mačku. Jedna
je od rasa koja može živjeti na niskim
temperaturama visokih planinskih područja(...)
Tijekom kratkotrajnog ruskog ljeta,
ove mačke lutaju šumama punima otrovnih
insekata, dok se zimi zadržavaju unutar
koliba zametenih snijegom prisiljene
na život domaće mačke, sve dok ne
otopli.
Mnoga ruska krzna koja stižu do nas,
ustvari su načinjena od kože ovih
mačaka.
Kartuzijske mačke naginju lijenosti,
no svejedno su dobri lovci.
Glava im je velika, oči velike i okrugle,
uši su male i uzdignute, nos kratak.
Dlaka im je poluduga i vunasta – ova
uvijek prisutna vunasta kvaliteta
krzna čini osnovnu karakteristiku
pasmine, a nalazi se čak i kod mačaka
koje nemaju dugu dlaku.
Boja im je jednolično siva, s plavkastom
refleksijom kod ispravne kartuzijske
mačke, i sa crvenkastom kod tobolskog
varijeteta.
O tobolskoj mački je Jurnaud napisao:
' Ovaj varijetet, opisan od Gmelina,
nastanjuje područje Sibira te se povremeno
naziva tobolska mačka.. Veća je od
naše obične mačke i oblikom ponešto
podsjeća na kartuzijsku. Velikih je
glave i očiju, ima kratak nos te male,
uzdignute uši. Krzno je dugo, kao
što odgovara životinji iz hladne zemlje,
čak je dulje nego kod kartuzijske
mačke. Vunaste je teksture, u boji
uvijek crvenkasto.' |
|
|
|
|
|
J.
Bungartz : 'Khorassan ili perzijska
mačka', 1896. |
|
|
|
Bungartz
u svojoj Ilustriranoj knjizi o mačkama
preferira dugodlaku angoru; poistovjećujući
khorassan i perzijsku piše: 'Dlaka ove
mačke je dulja i vunastija od angorine..
boja je tamnoplava'.
Godine 1927. H.C. Brooke je pribilježio:'
U Americi je plava kratkodlaka mačka
poznata kao malteška mačka, dok je
mnogi stariji britanski pisci nazivaju
kartuzijskom.' (I danas je 'malteška'
mačka naziv za plavo-sivi varijetet
kratkodlake domaće mačke.)
Signor de Southoff iz Firence pisao
je o izuzetnim crvenim dugodlakim
mačkama prekrasne glave, koje je vidio
u Viegeu u Švicarskoj, tvrdeći da
su upravo to kartuzijske mačke.. |
|
|
|
Kratkodlake
perzijske mace |
|
|
|
Godine
1926. zabilježeno je da je na izložbi
mačaka u Lilleu uz kategoriju dugodlakih
perzijskih mačaka, postojao i razred
'kratkodlake perzijske mačke'. Autor
članka H. C. Brooke pitao se čime su
se kratkodlake perzijske razlikovale
od uobičajenih kratkodlakih mačaka.
Naime perzijske mačke s početka stoljeća
nisu imale 'ravno' lice poput današnjih
te uz izuzetak dlake, nisu imale većih
razlika od tadašnje britanske kratkodlake.
Do danas se obličje perzijske mačke
više izmijenilo, a kratkodlaka varijanta
predstavljena je modernom egzotičnom
kratkodlakom mačkom.
Mačka
sa spljoštenim licem (Peke - faced)
Godine 1867. je C. Ross u svojoj
'Knjizi o mačkama' pisao o leglu takvih
mačića, što je pripisao tada raširenoj
teoriji o 'majčinskoj impresiji':
'Jednom sam posjedovao realističnu
sliku izvanredno ružnog buldoga, koja
je bila obješena u sobi iznad klavira.
S iznenađenjem sam primijetio da se
moja mačka ljubimica penje na klavir
da bi sjedila sasvim blizu, podno
slike.
Zurila bi u lice psa, zabacila uši
i ponekad ostala čitavih sat vremena
s takvim zastrašujućim izrazom. Kad
smo primijetili ovakvo ponašanje mace,
već je nosila mačiće. Omacila je četvero
od kojih su svi bili mrtvi, a jedan
od njih imao je glavu oblikovanu poput
buldoga, izgledao je skoro isto kao
slika.'
H.C.Brooke piše o ovakvim macama
1926.godine: Nije tajna da naši uzgajivači
ponekad imaju mačke sa spljoštenim
licem. Moj prijatelj u Beču je nedavno
dobio kratkodlakog mačića s izbočenom
bradom i nosića gurnutog unatrag,
iskrivljenih nogu (..). Brooke zaključuje
da takva građa laike može podsjetiti
na prisutnost krvi buldoga. Također
se našalio da 'kad bi jedna ovakva
maca razvila spuštene uši- misterija
kineskog loopa bi bila riješena.'
Ovaj tip mačaka danas nije prisutan
na izložbama, premda se oblik 'spljoštenog
lica' pojavljuje kao karakteristika
jednog dijela modernih egzota i perzijske
pasmine.
Kineska
mačka s ovješenim ušima (Chinese Lop)
Poznata i pod imenom
'Sumxu', ova je mačka navodno nastanjivala
područje oko Pekinga a danas se smatra
izumrlom. Opisivana je kao dugodlaka
mačka sjajnog crnog ili žutog krzna
koja ima klempave uši.
Već u ranom 17.stoljeću opisana je
kao kuriozitet, i ponovno 1796.godine
kad je mačka s takvim ušima donesena
iz Kine. Brehm, vrlo temeljit i precizan
njemački prirodoslovac, dao je opis
mačke u 18.stoljeću, a Charles Darwin
se također kratko osvnuo na kinesku
pasminu mačke sa spuštenim ušima,
u svojoj knjizi o udomaćenim vrstama
životinja i biljaka.
Godine 1870. Lady Cust u svojoj knjizi
'Mačka' piše:'Opisano je da u kineskoj
provinciji Pe-chily postoje mačke
duge dlake i ovješenih ušiju, koje
su miljenice kineskih dama; no neki
kažu da se ne radi o mački već o životinji
koja se naziva Samxces.' |
|
|
|
|
|
Gravura
iz latinske knjige Athanasija Kircherija
"China Monumentis, Qua Sacris qua
Profanis" (1666.), gdje se Sumxu
opisuje kao stvorenje nalik mački.
Crteži su izrađivani prema opisima i
grubim skicama, a ne uživo prema stvarnom
predlošku. Životinju na slici teško
je povezati s mačkom i mnogo je krupnija
od domaće mačke.
Georges Louis Leclerc, Comte de Buffon
piše u 'Prirodnoj povijesti mačke' (Histoire
Naturelle,1767.):' Premda se naše domaće
mačke razlikuju u boji, one pripadaju
istoj vrsti. Klima Španjolske i Sirije
proizvela je trajne varijetete; njima
se može pridodati i klima Pe-chi-lya
u Kini, gdje mačke imaju dugu dlaku
i ovješene uši, te su mačke miljenice
tamošnjih dama. Imamo potpuni opis ovih
mačaka, koje su se odmakle od divlje
i primitivne rase onih sa uzdignutim
ušima..'
Buffon bilježi u dodatku: 'Nedavno sam
primijetio da u Kini postoje mačke sa
spuštenim ušima. Ovaj varijetet se ne
pronalazi nigdje drugdje, i možda se
radi o životinji druge vrste. Na spomen
udomaćene životinje zvane Sumxu, putnici
je uspoređuju samo s mačkom, s kojom
ima mnoge sličnosti.
Njezino je krzno crno ili žuto, dlaka
joj je vrlo sjajna i svjetlucava; Kinezi
joj stavljaju srebrnu ogrlicu i drže
je u obitelji. Obzirom da je rijetka,
visoko je cijene zbog njezine ljepote,
ali i zbog korisnosti pri uništavanju
štakora.'
Frances Simpson u svojoj knjizi također
navodi riječi H.C.Brookea (1903.):
'Govori se da postoji varijetet kineske
mačke poznat po svojim ovješenim ušima,
iako dosad nismo uspijeli ništa definirati
u svezi te vrste. Na jednoj europskoj
izložbi bio je predviđen razred za
ove mačke, uputili smo se tamo u namjeri
da vidimo i upoznamo primjerke - ali
klasa je bila prazna! Vidjeli smo
preparirani primjerak u muzeju Continental,
s poludugom dlakom i čije su uši bile
ovješene umjesto uzdignute, no tome
ne pridajem veći značaj. '
Dvadeset godina kasnije, Brooke iznova
piše o ovim mačkama, kojima se navodno
nude nagrade na izložbama u kontinentalnoj
Europi. No u svakoj prilici bi stvarna
mačka izostala, stoga je Brooke zaključio
da se radi o mitu. Neki drugi pisci
pretpostavili su da se radi o hematomu
koji je uzrokovao preklapanje ili
gužvanje ušiju.
Brooke je pribilježio da premda ih
nitko nikad nije stvarno vidio, uvijek
postoji 'netko tko poznaje nekoga
čiji prijatelji često susreću' ove
mačke, i sam je jednom susreo stanovitog
kineskog gospodina koji ga je uvjeravao
da ih 'dobro poznaje'.
Brooke i drugi rani felinolozi istraživali
su postojanje ovih mačaka putem kineske
ambasade, preko tadašnjih dobavljača
životinja i europskih predstavnika
u Kini, no bez rezultata. Nitko od
njih nije poznavao mačku s ovješenim
ušima.
Izvori:
* | | |