Rana povijest

Izgubljene pasmine

Frances Simpson je napisala:'Ruska dugodlaka je čak mnogo manje uobičajena od perzijke i angora mačke. Sklona je hladnijem vremenu i njezino je krzno gušće, ukazujući da je iz hladnijih područja.
Mnoge mačke koje vidimo su križane između angora i perzijskih ili angora i ruskih, stoga je amateru izuzetno teško razlikovati čistokrvnu mačku od kombinacije varijeteta.'(Concerning Cats, 1900.)

Kartuzijska mačka, felis catus carthusianorum, opisana je 1926. godine u francuskoj knjizi 'Pasmine mačaka' doktora Jumauda, baziranoj na radovima profesora Cornevina iz Lyona. Rasa je opisana kao rijetka u Engleskoj i Francuskoj, ali učestala u Americi pod nazivom 'malteška mačka'.
Dr Jurnaud također piše:' Nađena je u Rusiji, gdje formira podvrste tobolsku, Korassan, ili kavkasku mačku. Jedna je od rasa koja može živjeti na niskim temperaturama visokih planinskih područja(...) Tijekom kratkotrajnog ruskog ljeta, ove mačke lutaju šumama punima otrovnih insekata, dok se zimi zadržavaju unutar koliba zametenih snijegom prisiljene na život domaće mačke, sve dok ne otopli.
Mnoga ruska krzna koja stižu do nas, ustvari su načinjena od kože ovih mačaka.
Kartuzijske mačke naginju lijenosti, no svejedno su dobri lovci.
Glava im je velika, oči velike i okrugle, uši su male i uzdignute, nos kratak. Dlaka im je poluduga i vunasta – ova uvijek prisutna vunasta kvaliteta krzna čini osnovnu karakteristiku pasmine, a nalazi se čak i kod mačaka koje nemaju dugu dlaku.
Boja im je jednolično siva, s plavkastom refleksijom kod ispravne kartuzijske mačke, i sa crvenkastom kod tobolskog varijeteta.

O tobolskoj mački je Jurnaud napisao: ' Ovaj varijetet, opisan od Gmelina, nastanjuje područje Sibira te se povremeno naziva tobolska mačka.. Veća je od naše obične mačke i oblikom ponešto podsjeća na kartuzijsku. Velikih je glave i očiju, ima kratak nos te male, uzdignute uši. Krzno je dugo, kao što odgovara životinji iz hladne zemlje, čak je dulje nego kod kartuzijske mačke. Vunaste je teksture, u boji uvijek crvenkasto.'

Godine 1927. H.C. Brooke je pribilježio:' U Americi je plava kratkodlaka mačka poznata kao malteška mačka, dok je mnogi stariji britanski pisci nazivaju kartuzijskom.' (I danas je 'malteška' mačka naziv za plavo-sivi varijetet kratkodlake domaće mačke.)
Signor de Southoff iz Firence pisao je o izuzetnim crvenim dugodlakim mačkama prekrasne glave, koje je vidio u Viegeu u Švicarskoj, tvrdeći da su upravo to kartuzijske mačke..

Mačka sa spljoštenim licem (Peke - faced)

Godine 1867. je C. Ross u svojoj 'Knjizi o mačkama' pisao o leglu takvih mačića, što je pripisao tada raširenoj teoriji o 'majčinskoj impresiji': 'Jednom sam posjedovao realističnu sliku izvanredno ružnog buldoga, koja je bila obješena u sobi iznad klavira. S iznenađenjem sam primijetio da se moja mačka ljubimica penje na klavir da bi sjedila sasvim blizu, podno slike.
Zurila bi u lice psa, zabacila uši i ponekad ostala čitavih sat vremena s takvim zastrašujućim izrazom. Kad smo primijetili ovakvo ponašanje mace, već je nosila mačiće. Omacila je četvero od kojih su svi bili mrtvi, a jedan od njih imao je glavu oblikovanu poput buldoga, izgledao je skoro isto kao slika.'

H.C.Brooke piše o ovakvim macama 1926.godine: Nije tajna da naši uzgajivači ponekad imaju mačke sa spljoštenim licem. Moj prijatelj u Beču je nedavno dobio kratkodlakog mačića s izbočenom bradom i nosića gurnutog unatrag, iskrivljenih nogu (..). Brooke zaključuje da takva građa laike može podsjetiti na prisutnost krvi buldoga. Također se našalio da 'kad bi jedna ovakva maca razvila spuštene uši- misterija kineskog loopa bi bila riješena.'
Ovaj tip mačaka danas nije prisutan na izložbama, premda se oblik 'spljoštenog lica' pojavljuje kao karakteristika jednog dijela modernih egzota i perzijske pasmine.

Kineska mačka s ovješenim ušima (Chinese Lop)

Poznata i pod imenom 'Sumxu', ova je mačka navodno nastanjivala područje oko Pekinga a danas se smatra izumrlom. Opisivana je kao dugodlaka mačka sjajnog crnog ili žutog krzna koja ima klempave uši.
Već u ranom 17.stoljeću opisana je kao kuriozitet, i ponovno 1796.godine kad je mačka s takvim ušima donesena iz Kine. Brehm, vrlo temeljit i precizan njemački prirodoslovac, dao je opis mačke u 18.stoljeću, a Charles Darwin se također kratko osvnuo na kinesku pasminu mačke sa spuštenim ušima, u svojoj knjizi o udomaćenim vrstama životinja i biljaka.
Godine 1870. Lady Cust u svojoj knjizi 'Mačka' piše:'Opisano je da u kineskoj provinciji Pe-chily postoje mačke duge dlake i ovješenih ušiju, koje su miljenice kineskih dama; no neki kažu da se ne radi o mački već o životinji koja se naziva Samxces.'

Frances Simpson u svojoj knjizi također navodi riječi H.C.Brookea (1903.): 'Govori se da postoji varijetet kineske mačke poznat po svojim ovješenim ušima, iako dosad nismo uspijeli ništa definirati u svezi te vrste. Na jednoj europskoj izložbi bio je predviđen razred za ove mačke, uputili smo se tamo u namjeri da vidimo i upoznamo primjerke - ali klasa je bila prazna! Vidjeli smo preparirani primjerak u muzeju Continental, s poludugom dlakom i čije su uši bile ovješene umjesto uzdignute, no tome ne pridajem veći značaj. '
Dvadeset godina kasnije, Brooke iznova piše o ovim mačkama, kojima se navodno nude nagrade na izložbama u kontinentalnoj Europi. No u svakoj prilici bi stvarna mačka izostala, stoga je Brooke zaključio da se radi o mitu. Neki drugi pisci pretpostavili su da se radi o hematomu koji je uzrokovao preklapanje ili gužvanje ušiju.
Brooke je pribilježio da premda ih nitko nikad nije stvarno vidio, uvijek postoji 'netko tko poznaje nekoga čiji prijatelji često susreću' ove mačke, i sam je jednom susreo stanovitog kineskog gospodina koji ga je uvjeravao da ih 'dobro poznaje'.
Brooke i drugi rani felinolozi istraživali su postojanje ovih mačaka putem kineske ambasade, preko tadašnjih dobavljača životinja i europskih predstavnika u Kini, no bez rezultata. Nitko od njih nije poznavao mačku s ovješenim ušima.

Izvori:
*