mica-maca

Zdravlje

Njega

Uzgoj i izložbe

Portreti pasmina

Mačka u umjetnosti i povijesti

U 6 tisuća staroj grobnici u Mostageddi, u središnjem Egiptu, pronađen je čovjek s dvije životinje, mačkom i gazelom.
Vjeruje se da je gazela trebala poslužiti za obrok, a mačka kao ljubimica u zagrobnom životu..

Sveta maca božice Bast, bronca, oko 600.pr.Kr.
Nakon dvije i pol tisuće godina, staroegipatska maca gleda nas istim umilnim pogledom kao naše današnje ljubimice..

A.Schleich «Felis caligata» - egipatska mačka, slika iz 19.st.

Dok su velike grabežljive mačke poput moćnog lava od najranijeg doba bile obožavane, domaće mačke su relativno kasno postale «božanske».
Začetak kulta božice Bast datira još u 3.tisućljeće pr.Kr., a s vremenom je preuzela lik domaće mačke.

Skulptura božice Sekhmet, granit, iz Nacionalnog muzeja u Kairu.
«S lavljom glavom, tijelom žene i snagom svojeg oca Ra, ona je podnevno sunce - neumitna zasljepljujuća vrućina..»

Sveta mačka, bronca, rimsko razdoblje

- Bast su također nazivali božicom istoka, za razliku od Sekhmet koja je bila božica zapada.
U njihovim suprotnostima očituju se dva lica mačke koja su očaravala ljude nekad, kao i danas.
S jedne strane je pitoma, umiljata i nježna majka, a s druge je agresivna, samostalna grabežljivica.
Bast kao brižna zaštitnica, Sekhmet kao nemilosrdna osvetnica..

Bast, bronca, rimsko doba, Berlin, Egipatski muzej.
Elegantna i uzvišeno spokojna, egipatska sveta mačka je i danas simbol vječne ljepote

Bast je bila božica plodnosti, zaštitnica rađanja i čuvarica duše; pripisivale su joj se moći izlječenja i zaštite od uroka i sila zla.
Povodom njenog praznika bile su balzamirane stotine već mrtvih mačaka, ili onih koje su žrtvovane zbog bolesti ili starosti.

Bast, oko 600.pr.Kr.
Ženska je mačka bila manifestacija božice Bast, često se prikazivala likom žene s mačjom glavom.
Mnogi amuleti i zavjetne figure s figurom Bast izrađivali su se i prodavali u Bubastisu, namijenjeni naročito ženama i djeci.

Bast, replika zavjetne figure iz rimskog doba.
Bast ili 'svjetlo' nekad se prikazivala i simbolom svjetlosti u liku skarabeja.
Osim mačke, simboli božice bili su još: lavica, sistrum, i udžat-oko, nastalo od prastarog božanskog lika «leteće pantere».

Božici su se kao žrtveni darovi davale zavjetne figurice, slastice, mirodije miomirisi, pomasti, cvijeće, med, metvica, sirovo meso i druga hrana.
Na Bastetin dan, kralj Ramzes IV je njoj u čast zabranio lov..

Maska mumije, obojeno drvo,1.st.

Danas se zna da su neke mumije bile falsificirane, odnosno unutar mumije nije bila životinja koja je prikazana. Već je u antičko doba postojala velika potražnja i trgovina mumijama.Tako su se primjerice pod maskom mačke znale kriti druge životinje, ili bi se mumiju životinje koju je teže uhvatiti, poput sokola ili krokodila, napunilo drugim životinjama ili čak drugim materijalima. No to nije slučaj s obiteljskim ljubimcima.

Maska mumije, bronca, rimsko doba.

Na grobištu Bubastisa otkriveno je više od 20 kubika ostataka mačaka, ali i zbunjujući dokazi kremacije.
Naime mumifikacija i sačuvanost tijela omogućivali su da pokojnikov besmrtni duh 'ka' pronađe svojeg domaćina te iznova bude rođen u zagrobni život. Tijelo je trebalo biti netaknuto do tog trenutka, stoga je kremiranje bilo nepoželjan način postupanja s tijelom svetog bića koje je imalo 'ka'.

Mumije mačaka, Louvre
- Trgovina mumijama bila je još od sredine XVI. stoljeća vrlo unosan posao. Egipatski trgovci i egipatski starosjedilački zemljoradnici (felasi) prodavali su stare egipatske mumije brojnim europskim liječnicima koji su vjerovali da je mumijin prah ljekovit sastojak koji liječi gotovo sve bolesti. Iako je medicina i znanost od toga vremena znatno napredovala, ovakva vrsta trgovine nije još zamrla niti sredinom XIX. stoljeća.

Skulptura Bast, bronca, rimsko razdoblje.
Rimljani su tijekom osvajanja novih područja mnoga uvozna božanstva pripojili svome panteonu, tako je i egipatska Bast identificirana s Dijanom - egipatsko solarno božanstvo postalo je mjesečeva božica.

Detalj reljefne ploče iz grobnice Hesirea, Sakkara, oko 2650.pr.Kr.
- Reljef iz ranog doba (III.din.) pokazuje da je mačka bila uključena već u rane hijeroglife, koji su ovdje «slikovniji» i manje strogo svrstani nego kasnije.
Različit položaj repa mačke (sredina i gore desno) mijenja značenje, i dio je jedinstvenog natpisa koji govori o pokojniku i njegovom životu.

Slike mačaka kao i drugih ljubimaca u grobnicama, često su imale magijsku svrhu osiguravanja njihovog dobrog zagrobnog života, isto kao njihovim gospodarima. Tako je maca na gornjoj slici opskrbljena zdjelicom punom hrane, ali i drvenom nogom stolice - za oštrenje pandžica u drugom životu.

Detalj slike iz grobnice pisara Menne, 1422-1411.pr.Kr.
- Scena iz svakodnevne okoline: zaigrani tigrić preplašio je ptice koje su poletjele uvis, dotle se u gustišu papirusovih stabljika pritajio miš. Slika je slobodnija i manje stilizirana nego one u kraljevskim grobnicama. Živahni i koloristički bogatiji prizori svakodnevnih zbivanja karakteristični su za grobnice «manje važnih» ljudi.

Dio zidne slike, 1290-1180.pr.Kr.
- Prikaz prave kućne mace, smještene uz svoje vlasnike koji igraju društvenu igru. Maca ima ogrlicu, vezana je uz nogu stolca i gricka komad mesa.

Danas kao i nekad: na tržnici Khan al-Kahlili u Kairu, dvije mace se zajedno umiljavaju da bi dobile hranu.

Ne žive sve mace tako dobro. Na slici su mace i pas koje hrani siromašna obitelj, nastanjena ispod ovoga mosta.

Maca šetačica na tržnici. Pjege na krznu su tipično obilježje mnogih egipatskih mačaka, a općenito su mnogo sitnije građe od naših domaćih mačaka.

Pitamo li se još uopće, tko je koga izabrao..?
Može se samo zaključiti da je vješti davni umjetnik, čiji lik ni ime danas ne znamo, imao prekrasan model kojega je s pravom ovjekovječio za sva vremena.

Maca na prijestolju: Egipat

I. Od lovca na štakore do božanstva

Arheološke iskopine na području starog Egipta ukazale su na prijateljstvo mačke i čovjeka iz ranog faraonskog ili čak prethistorijskog doba.
Premda sam proces pripitomljavanja još nije dokraja objašnjen, poznato je da su mačke dobile, odnosno izborile status koji je jedinstven u čitavoj povijesti. O tome danas svjedoče brojna djela staroegipatske umjetnosti koja prikazuju lik obožavane mačke.
Vjeruje se da je oko 2000. god.pr.Kr. došlo do potpunog udomaćivanja mace u egipatskom društvu. Primjerice, u grobnici Baketa (Baqet) u Beni Hasanu, maca je naslikana kako vreba štakora pored kućnog sluge.
Iz istog vremena potječe kapelica grobnice u Abidosu, u kojoj je bilo sahranjeno 17 mačaka. Pored njih su bile ostavljene zdjelice - za mlijeko!

Egipatska maca među stabljikama papirusa, Beni Hasan.

Najranija uloga mačke u egipatskom društvu bila je čuvanje zaliha žitarica i lov na glodavce, no tijekom vremena je udomaćena mačka postala sveti simbol božice Bast.
Specifičan odnos starih Egipćana prema mačkama razvio se u vrlo staroj i složenoj mitologiji.
Poput drugih drevnih civilizacija, Egipćani su štovali moćnu prirodu i pripisivali su joj božanska značenja. Ovo specifično zemljopisno područje bilo je obilježeno toplinom Sunca i vodom rijeke Nil, koji su uvjetovali čovjeku život, ili smrt.
U središtu religije nalazilo se stvaranje, održavanje i nastavak života poslije smrti.
Mitska božica neba koja je primala u sebe čovjeka tj. rađala sina u cikličkom procesu vječitog obnavljanja, prikazivala se i likom grabežljive mačke.
Složeni likovi bogova nisu bili samo objekti vjerovanja već stvarnost, Egipćani su bogove doživljavali kao višu inteligenciju koja se može materijalizirati u tijelu.
Božanstva s atributima pojedinih životinja poistovjećivala su se s likom tih životinja, odnosno te su životinje same bile božanstva.

Detalj slike u grobnici Setija I, Dolina kraljeva u Tebi, oko 1300. pr.Kr.
Veličanstvena stropna slika prikazuje sazviježđa noćnog neba, na sjevernom nebu figura Bika odgovara našem Velikom Medvjedu. Uz dominantan lik Lava, kraljevog simbola, prisutne su druge svete nebeske životinje uključujući Mačku.

Egipat je prije ujedinjenja (oko 3100.pr.Kr.) bio područje s više regionalnih plemenskih zajednica. Mnogi od njih imali su totemsku religiju, u kojoj je središte kulta bila određena životinja kao spiritualni simbol.
Životinje su birane prema atributima i divljenja vrijednim karakteristikama, od njihovih vještina do primjerice straha kojeg su ulijevale ljudima. Tijekom ratova, pobjedničko bi pleme nametnulo svoj totem pri čemu bi ojačao njihov kult.
Nakon ujedinjenja države uspostavljen je sustav koji je obuhvaćao više totemskih vjerovanja, uz mačku su se istovremeno štovale i životinje poput ibisa, orla ili kukaca.
Najranije poznato povezivanje grabežljive mačke s božanstvom otkriveno je na dekoraciji kristalne posude s likom božice-pantere Mafdet, iz 3100.god.pr.Kr.
Božica rata Sekhmet se povezivala s lavicom i pustinjskom vrućinom.
Prema predaji, Sekhmet je «preuzela oblik zastrašujućeg lava kako bi donijela uništenje svim protivnicima svojeg oca Ra». Ra, vrhunsko solarno božanstvo, nekad je također preuzimao oblik lava.
Sekhmetina «mala sestra» božica Bast (ili: Bastet, Bubastis) je isprva bila prikazivana kao lavica, zastrašujuća zaštitnica, ali je tijekom vremena «omekšala» pri sve većoj povezanosti s udomaćenim mačkama.

Mačka iz Heliopolisa ubija zmiju ispod svetog drveta, nekropola Deir el-Medina, grobnica Inherkhau/Anherkha, XX.dinastija (foto: Mary Ann Sullivan)

Osim uništavanja štetnih glodavaca, mačke su od najranijeg doba bile važan čovjekov saveznik protiv zmija. Napadale su ih ili barem upozoravale čovjeka na opasnost.
Svjetlost koja se noću reflektirala u mačijim očima, smatrala se suncem koje tijekom noći prebiva u mački.
Ta je svjetlost pomagala bogu Ra u njegovom noćnom putovanju nakon sumraka.
Bog noćnog podzemnog svijeta ponekad se prikazivao zmijom zvanom Apophis (Apep). Stoga slike zastrašujućeg mačkinog ubijanja zmije imaju svrhu osigurati buđenje dana svakog novog jutra..

II. Kult mačke

Ruševine Bubastisa (egipatski Per-Bast). Kraljevska rezidencija XXII. dinastije i vjersko središte božice Bast. U neposrednoj blizini je današnji grad Zigazag.

Obzirom da su stari Egipćani uzgajali mačke, populacija se razvijala i povećavala.
Povezanost mačaka s božicom Bast pripomogla je bliskosti s čovjekom, svećenici su držali mačke u hramu kao predstavnice ove božice.
Kult mačke je bio značajan već od početka Novog carstva (od 1555.pr.Kr.), no veću je važnost dobio razvojem Bubastisa. Ovaj grad, smješten u istočnom području delte Nila, postao je kraljevska prijestolnica 952.godine pr.Kr.
Time je Bast postala nacionalno božanstvo, vrlo popularno i važno, kao predstavnica majčinstva i plodnosti te zaštitnica pozitivnih aspekata sunca. Smatra se da je vrhunac kulta bio oko 500.godine pr.Kr.
Grčki povjesničar Herodot posjetio je Bubastis te je detaljno opisao grad, hram i običaje koje je zatekao godine 450.pr.Kr. Za hram božice Bast rekao je da «nije toliko veličanstven kao u drugim gradovima, ali pruža najveću ugodu oku».
Opisao je također skulpturu božice Bast u unutrašnjosti hrama, kao i velik broj svetih mačaka, o kojima su svećenici brinuli uz pomoć milodara hodočasnika.
Svećenici su njegovali svete mačke i detaljno interpretirali njihovo ponašanje, premda danas postoji sumnja da su ih također tajno uzgajali i potom ubijali u svrhu prodaje relikvija (Dr. J.C.Brock).
Pouzdano je da je populacija mačaka bila iznimno velika te se morala održavati periodičkim žrtvovanjem mačića, koji bi potom bili mumificirani. Takve su se relikvije prodavale tisućama sljedbenika hodočasnika koji su dolazili u Bubastis slaviti Bast.
Trgovačka spretnost starih Egipćana nije upitna, naime otkriveno je da pojedine mačje mumije uopće ne sadrže kosti mačke već drugih malih sisavaca. U nedostatku mačke, vješti trgovci su se povremeno služili drugim životinjama..

Mačka s mačićima, figurica od bronce, oko 600.pr.Kr., Louvre

Bubastis je postao stjecište brojnih trgovaca te obrtnika koji su izrađivali brončane skulpture i amulete s prikazom mačke, namijenjene štovateljima božice. Amuleti s prikazom mačke i mačića najčešće su služili ženama koje su željele djecu, i molile za onaj broj djece koliko je na amuletu bilo mačića.

Herodot piše da je godišnji festival božice Bast u Bubastisu bio jedna od najznačajnijih svetkovina u zemlji koju su posjećivali stanovnici svih područja Egipta, koji bi slavili čitavim putem vožnje duž rijeke Nil. Po dolasku u Bubastis svetkovina bi doživjela vrhunac u prinošenju žrtvenih darova božici. Treba spomenuti da je Bubastis također imao sfingu nalik onoj u Gizi, no manju.
Herodot je također zabilježio da su mačke iz raznih dijelova zemlje nakon smrti donošene u Bubastis kako bi bile mumificirane i sahranjene na velikom groblju, premda o toj tvrdnji nema dokaza. U svakom slučaju, u Bubastisu je dosad pronađeno mnoštvo mumija maca i ljudi posvećenih božici Bast.
Iskopine su otkrile i mumiju jednog lava (iz 1300pr.Kr.), koji je bio u zatočeništvu te je također posvećen božici.

Sarkofag s macom, bronca, iz Sakkare, ptolomejsko doba, 3.st.pr.Kr.
(foto: Western Australian Museum)
Dirljivo realističan prikaz mačke u tipičnom stavu iščekivanja, koji
svakog današnjeg mačkovlasnika može podsjetiti na vlastitu ljubimicu.

Mačkama je pružana potpuna ceremonija balzamiranja i sahranjivane su na mnogim velikim grobljima duž doline Nila. Mumifikacija mačaka je dokaz njihovog značaja za stare Egipćane, jer je mumifikacija bila rezervirana za važne i svete osobe.
Mačke su bile umatane u zavoje različitih boja i ukrašene maskama, te sahranjene sa svim počastima. Mumije su ponekad bile sahranjene u malim sarkofazima, u šupljim drvenim ili brončanim statuama, ili u sarkofazima s figurom mačke (na slici gore).
Pokraj mačaka su također zakapane mumije miševa, štakora i ptica, da bi im se osigurala hrana u zagrobnom životu. Najviše počasti iskazivalo se preminulim mačkama koje su živjele u hramovima, a zbog troškova njihovog ukopa znali su se uvoditi posebni porezi.
Značaj svetih mačaka možda se najbolje pokazao u kolosalnoj grobnici hrama božice Bast u blizini Beni Hasana, koja je slučajno otkrivena 1888.godine. Ova je grobnica sadržavala više od 19 tona mumija i ostataka životinja, večinom mačaka ali i mungosa, pasa i lisica. Pronađeno je ukupno oko 80 tisuća mačjih tijela, datiranih u 1000.- 2000.god.pr.Kr.
No tek je manji dio ovih mumija dospio u ruke znanstvenika, večina tijela je prodana i raskomadana za «čudotvorni prah mumije». Nekoliko sačuvanih primjeraka danas je izloženo u British Museumu.
Nedavno je Roger Tabor, pri snimanju dokumentarca za BBC The Rise of the Cat (Uspon mačke), otkrio drugo groblje mačaka u hramu božice Bast. Pritom je otkriven 20 cm dubok sloj gusto natiskanih mumija, dugačak preko 60 metara.

Mumija mace, Louvre - Mumificirane mačke bile su prezentirane kao zavjetni darovi božici Bast, i često sahranjene pored njenih svećenika u hramu božice. Znanstvenici su mnoge mumificirane mace identificirali kao felis silvestris lybica.
Mumije su vrlo krhke i osjetljive, moraju se držati u strogo kontroliranim klimatskim uvjetima. Svako pomicanje iz pustinjskog okružja dovodi ih u opasnost od uništenja i raspadanja u prah.

Poštovanje s kojime su Egipćani mumificirali i sahranjivali mačke, odraz je poštovanja koje su im ukazivali tijekom svakodnevnog života.
Obiteljske mačke bile su brižno pažene, ljudi su sebe kao i svoje domove ukrašavali amuletima i nakitom s likom svete mačke.
Herodot je pisao kako u svakoj prilici paljenja vatre ljudi posebno paze da u plamen slučajno ne utrči neka mačka. Također je zabilježio da u slučaju mačkine smrti čitavo kućanstvo žaluje kao za članom porodice. Obitelj bi nosila odjeću za korotu, brijali bi obrve i rezali kosu, a tijelo mačke je uz naricanje umatano u bijele lanene zavoje i kasnije balzamirano. Mačke su često sahranjivane uz svojeg vlasnika, nakon što bi mačka umrla prirodnom smrću sahranili bi je uz pokojnika.
Čak i slučajno ubojstvo mačke oštro se kažnjavalo, čemu je svjedočio drugi grčki povjesničar, Diodorus Siculus. Godine 60. pr.Kr. rimski je vojnik nenamjerno pregazio kolima egipatsku mačku, zbog čega ga je faraon Ptolomej XII dao pogubiti.

Glava svete mačke Bast, bronca, oko 600.pr.Kr.

Egipat je bio jedina zemlja koju Perzijanci nisu osvojili sve do 525.godine pr.Krista kad je Kambiz, sin velikog Kira, odlučio pokoriti ga. Kambiz je s vojskom na devama prešao 56 milja pustinje te se kod Pelesiuma sukobio s Egipćanima.
No egipatski su vojnici oklijevali uzvratiti.. - jer su perzijski štitovi bili lukavo oslikani simbolom svete mačke.
Kult božice Bast nastavio se tijekom čitavog Ptolomejskog doba (332-30.god.pr.Kr.), a službeno je ukinut carskim dekretom 390.godine.

Kameni sarkofag mačke (XVIII.din.)

Prva mačka poznata imenom bila je Nedjem, ljubimica kraljice Tutmozisa III. (oko 1450.pr.Kr.). Buhaki, mačka Amenhotepa I, prikazana je na jednoj slici kako sjedi uz kraljeve noge.
Na gornjoj slici na sarkofagu je prikazana mačka koja prima darove u hrani i cvijeću, osiguravajući time obilje u zagrobnom životu. Hijeroglifi uz rubove sarkofaga isti su kakvi su se koristili za ljude. Sarkofag je dao izraditi princ Tutmozis, sin Amenhotepa III, za svoju macu ljubimicu Ta-miut.

III. Maca u staroegipatskoj umjetnosti

Detalj satiričnog papirusa s povorkom raznih životinja, uključujući mačku.

Egipatska umjetnost jedinstvena je po dosljednosti stila i kanona, nepromijenjenih tijekom 2500 godina. Karakteristična je po jasnoći i smislu za red, smještanju likova u vodoravne registre s naznačenom linijom tla, kao i kombiniranjem niza vizualnih simbola kojima se «pričaju» određeni događaji.
Tipično egipatsko plošno slikanje božanstava i faraona služilo je što potpunijem prikazivanju njihove božanske naravi.
Tako se na figurama istovremeno vide dva jednako vrijedna pogleda: frontalni (trup, oko) i iz profila (glava, noge). Umjetnici su se strogo držali tog pravila pri slikanju božanstava, dok su manje važne likove poput slugu prikazivali mnogo slobodnije.
Nepomičnost ili «zaleđenost» božanskih figura također odaje strahopoštovanje njihovoj nadljudskoj prirodi- bogovi ne moraju biti aktivni, oni jednostavno «jesu».
Nasuprot ovom strogo kontroliranom prikazivanju viših bića, egipatski su umjetnici imali prilike slikati i svakodnevne situacije, obične ljude i prirodu. Brojna sačuvana umjetnička djela danas govore o njihovoj velikoj vještini, moći zapažanja najsitnijih detalja okoline, pa čak i humoru.

Slike mačaka pojavljuju se u staroegipatskoj umjetnosti od polovice 3.tisućljeća, najranija poznata je slika mace s ogrlicom u grobnici Ti-a iz cca 2600.pr.Kr.
No nije sigurno koliko to dokazuje stvarnu udomaćenost prikazane mačke, jer su Egipćani u svojim domovima držali npr.geparde i druge mačke koje su pripitomljavali i trenirali za lov.
Prikazi potpuno udomaćene mačke pojavljuju se od oko 1600.god.pr.Kr., od tog vremena postaju uobičajeni reljefi i slike na kojima je prisutna prava kućna mačka.

«Lov na ptice», grobnica Amenemheba, Teba, oko 1450.pr.Kr.

Mačka na slici čini isto što i njen gospodar: lovi preplašene ptice.
Umjetnik je očito dobro poznavao karakteristične pokrete mačke, kao i čitavu floru i faunu doline Nila. Vidljivo je to u detalju mačke koja je zagrizla krilo ptice, ribe ispod čamca, različitih vrsta ptica..

Mačka tjera guske, boja na kamenu, XIX.-XX.dinastija (1307.-1070.pr.Kr.)
Duhovit prikaz strogog staroegipatskog tabija koji «dovodi u red» jato gusaka.

Maca od gorskog kristala, rimsko doba, 1.-3.stoljeće, 8,3-25,4 cm.
(foto: The Bakarat Gallery, London)

Mačka na gornjoj slici je prikazana vrlo naturalistički, u karakterističnim polukružnom položaju tijela i s šapama skupljenima ispred sebe. Vrlo je precizno izrađena, na repu se vide oznake tipične za određene vrste egipatskih mačaka. Pritom maca odaje oprez, očima napeto fokusira naprijed a uši su joj polegnute u očekivanju potencijalne opasnosti.
Dragocjeni gorski kristal je u faraonsko doba bio materijal rezerviran samo za kreacije povlaštenih, no tijekom rimskog razdoblja postao je popularniji, u skladu s estetskim apetitima Rimljana.

IV. Moderne egipatske mace

U Egiptu je nekadašnje štovanje mačaka nestalo, premda se i danas drže kao kućni ljubimci ili barem toleriraju, zbog korisnog uništavanja štetočina.
Mačke su izgubile nekadašnji religiozni značaj premda ih islam, za razliku od pasa, tradicionalno poštuje.
Na fotografijama su današnje ulične mačke Kaira, koje patroliraju tržnicama i ulaze u kuće hvatajući štakore i miševe, na isti način kao što su radili njihovi davni preci. Prolaznici i stanovnici ih često hrane. No mačke koje ne žive na ovim frekventnim mjestima imaju mnogo teškoća i moraju se boriti za život.

Ulična maca dežura u blizini Muzeja Islama, Kairo

Zagrljaj Hatšepsut i Nefertari, dvije moderne egipatske mace, danas sretno udomljene u SAD-u (E.Iversen)

«Svećenice božice Pasht (Bast)», E. Long, pretkraj 19.st.
Slika Edwina Longa u romantičarskom duhu priziva u sjećanje davni idiličan život egipatskih svetih mačaka i svećenica u hramu božice Bast.

K. Polaček, 2006.

Izvori:
Western Australian Museum; The Barakat Gallery; croato-aegyptica;
Mary Ann Sullivan/Egypt; Cats in Ancient Egypt; Catland;
Nefertiti Iwebland; Deep Purple Cat; Crystalinks; Eve Iversen/Cats; Wikimedia
Tiskani izvori: W.Westendorf Drevni Egipat; R.Cavendish, T.O.Ling Mitologija; M.Warner Cats of the World i dr.

Napomena:

Sadržaj ove stranice podliježe zaštićenom autorskom pravu njegovih vlasnika, stoga se ne smije ni u kojem obliku prenositi, distribuirati ni pohranjivati bez prethodnog pisanog odobrenja autora 'Mica-Mace'. Prije korištenja ove stranice, molimo upoznajte se sa tekstom Pravne obavijesti.

Početna stranica

Foto galerija

E-mail

O nama

Pravna obavijest