|
PKD
je autosomalno dominantno nasljedno
oboljenje bubrega. Nalazimo ga kod svih
sisavaca. Karakterizira ga prisustvo
jedne ili više cista u jednom ili oba
bubrega. Ciste su prisutne još od embrionalnog
doba. Vrlo često se iz toga razloga
rađaju i mrtvi mačići, što je pogotovo
karakteristično za homozigote. Inače
su ciste već prisutne od samog rođenja.
Veliki pomor mačića zbog cista je u
prvim mjesecima života. No oni koji
prežive to kritično razdoblje mogu čak
i dugo poživjeti. Rastom mačića pa time
i bubrega rastu i ciste. Kada će zaista
početi patološki rast, teško je predvidjeti,
kao i uzrok zbog čega ciste počinju
naglo rasti. Ima slučajeva da se usprkos
pozitivnoj dijagnostici, cista miruje
čitava života. Prema statistici ciste
u većini slučajeva naglo počinju rasti
oko 7 godine života mace.
Svojim rastom one uništavaju bubrežno
tkivo, a time i funkciju bubrega. Konačan
ishod je potpuno uništenje bubrežnog
tkiva i prestanak rada bubrega, što
dovodi do smrti maca.
Još uvijek se ne zna, zašto se kod nekih
maca bolest razvija sporo a kod nekih
vrlo brzo. Na žalost ne postoji nikakva
specifična terapija. U humanoj medicini
u takvim se slučajevima radi transplantacija
bubrega i provodi dijaliza. Danas transplantaciju
bubrega kod maca rade jedino u SAD,
s prosječnim preživljavanjem oko 2,5
god.
Do nedavno jedina moguća dijagnostička
metoda bila je putem ultrazvuka. Pouzdanost
te analize je oko 95- 99 %, a ovisi
također o rezolutnosti sonde za UZV.
Najbolje ga je obaviti nakon 6 mjeseci
života pa nadalje. Kontrolu treba obavljati
uzastopno nekoliko godina, da bi se
sa sigurnošću moglo reći da je maca
PKD negativna. Razvojem dijagnostike
danas postoji 100 posto pouzdana metoda
DNK analizom. Tom genetskom analizom
dokazuju se mutacije koje su odgovorne
za to oboljenje bubrega. Testiranje
se vrši iz uzorka sline, u nekim laboratorijima
i iz krvi, a određuje se genetska
sklonost za PKD. Uzimanje uzoraka
sline je vrlo jednostavno, pa to može
bez problema obaviti svaki uzgajivač
sam. Ukoliko je test negativan, maca
je također PKD negativna, tj. ona
i njeno potomstvo biti će negativno,
uz pretpostavku da je i partner negativan.
Svaku PKD pozitivnu macu treba isključiti
iz uzgoja, te na taj način uzgajati
zdrave mace. No često neke PKD pozitivne
mace nose neke druge odlične osobine
za pasminu. U tom slučaju treba pažljivo
vršiti selekciju, tako da se pari
PKD pozitivna maca sa kvalitetnim
osobinama, sa PKD negativnim partnerom.
Rođeni mačići mogu otprilike biti
pola pozitivni i pola negativni, pogotovo
kad se radi o parenju normalnog /wild
tip/ i heterozigotnog partnera.
Homozigot s PKD bolesti /oba roditeljska
gena imaju mutaciju/ ne nalazi se
kod PKD genskog testa što ukazuje
da je ta kombinacija embrionalno letalna.
Svima rođenim mačićima iz pozitivno
– negativne kombinacije vrši se PKD
test, i za uzgoj se ostave negativni
mačići a pozitivni /heterozigoti/
se dalje isključe iz uzgoja. Na taj
način možemo dobiti zdravi genski
pool sa sačuvanim kvalitetnim osobinama.
Isključenje iz uzgoja vrši se kastracijom
ili sterilizacijom pozitivnih maca.
Potpuno negativan nalaz je označen
sa N/N.
Pozitivan nalaz je N/P što ukazuje
na to da je maca PKD pozitivna, odnosno
da će razviti PKD. To vrijedi za heterozigote,
a isto znači, da takva maca parena
sa N/N aproksimativno daje potomstva
koje je pola pozitivno, a pola negativno
kao što je već spomenuto.
PKD ciste ne nalazimo samo u bubrezima,
već ih možemo naći u jetri i gušterači,
no to je rjeđe.
Također i svaka cista ne mora značiti
PKD, zbog toga jedino gensko testiranje
daje potpuno jasne rezultate.
Donedavna se je smatralo da je PKD
specifičan i najviše rasprostranjen
kod perzijskih maca i egzota. Na žalost
zbog toga su genski testovi ciljano
razvijeni za perzijke i egzote, i
u novije vrijeme za britanske mace.
Međutim PKD nalazimo gotovo kod svih
pasmina, možda u nešto manjem opsegu.
Nalazimo ga i kod domaćih maca. Kod
ovih maca još uvijek je jedina metoda
za otkrivanje PKD ultrazvuk. Inače
se u svijetu intenzivno radi na razvoju
genskih testova i za ostale pasmine,
i to ne samo za PKD nego i za ostala
oboljenja, koja se nasljeđuju.
© Vesna Rižnar Rešetić; 2007.
|