|
Današnje
pasmine mačaka su mnogobrojne i raznovrsne,
neke su bile poznate čak i u doba naših
baka, a s nekima se možda prvi puta
susrećemo.
Premda se vjeruje da je u dalekoj prošlosti
bilo stvaranja novih pasmina mačaka,
pri čemu se prvenstvo pripisuje još
starim Egipćanima, pravi koncept selektivnog
uzgoja razvio se tek od polovine 19.stoljeća.
Povećan interes Darwinovog vremena za
prirodu i evoluciju, biljne i životinjske
vrste, kao i za njihovo izlaganje na
velikim izložbama, donio je i sve veće
zanimanje za pasmine mačaka.
Početak moderne felinologije obilježen
je prvom izložbom mačaka koja je održana
u Kristalnoj palači u Londonu, u srpnju
1871.godine.
Idejni začetnik, glavni organizator
izložbe i jedan od troje prvih službenih
sudaca bio je Harrison Weir, engleski
gentleman i umjetnik, ljubitelj prirode
i životinja - a naročito mačaka. Weiru
danas pripada titula 'oca moderne felinologije',
autor je najranijih standarda pasmina
koji su temelj standarda Britanskog
Društva.
Pretkraj XIX. stoljeća velika 'mačja
groznica' zavladala je najprije Velikom
Britanijom, potom se ubrzano proširila
Amerikom i drugim zemljama.
Rasla je popularnost čistokrvnih mačaka
i mačjeg svijeta uopće, mačke se proučavalo
i uvozilo - iz Europe u Ameriku i
iz azijskih zemalja u Europu i Ameriku.
Osnivali su se mnogi felinološki klubovi
i društva, potom i savezi; pojavljivale
su se brojne uzgajivačnice, bilježilo
se sve veće diferenciranje unutar
postojećih i otkrivale su se nove
pasmine.
Također, pretkraj XIX.stoljeća, pojedine
organizacije i ljubitelji mačaka,
pokrenuli su rad najranijih prihvatilišta
odnosno azila za mačke.
Generalno gledajući, prvi svjetski
rat je svugdje usporio ovaj razvoj,
ponegdje i sasvim zaustavio. Za njim
je uslijedio novi rat, još teže razdoblje
za uzgajivače i čistokrvne mace; velike
restrikcije onemogućile su normalan
rad uzgajivača kao i organizaciju
i put na izložbe.
Amerika i Velika Britanija, ranije
najaktivnije zemlje s najvećim brojem
čistokrvnih mačaka i razvijenim sustavom
izložbi, oporavljaju se '50.-tih godina
u svim vidovima, pa tako i na području
felinologije. Poslijeratno doba obilježeno
je novim 'boomom' uzgoja mačaka, razvojem
koji obnavlja stare te uvodi nove
pasmine -i koji se neprekinuto odvija
sve do danas.
Pasmine se općenito dijele na one
koje su nastale prirodnim putem, i
one koje su nastale aktivnim djelovanjem
uzgajivača.
Prva grupa pasmina je nastala slobodnim
razmnožavanjem, možda na izoliranom
području. Te su vrste karakteristične
po boji ili kombinaciji boja, a kasnije
su se kroz selektivni uzgoj naglašavale
upravo specifične karakteristike.
Također su neke vrste nastale slučajnom
mutacijom (poput bezrepog manxa, japanskog
bobtaila i dr.), a neke su se same
razvile te su kasnije priznate kao
pasmina (poput maine coona, norveške
šumske itd.). Rane pasmine su većinom
dugodlake i ranije su se pojavile
u registrima, premda tadašnji registri
nisu imali dovoljno čvrste standarde.
Novo doba oblježeno je aktivnim stvaranjem
pasmina, potiču se karakteristike
poput željenih boja i njihovih kombinacija,
promjena dlake ili dugodlakih varijanti
kratkodlakih pasmina. Stvaraju se
specifične fizičke i karakterne osobine
mačaka.
Kod registrara pasmina javljaju se
određene nedosljednosti; sve pasmine
nisu priznate u svim registrima, a
pojedina pasmina može imati različite
nazive u različitim registrima.
Najveći je registar rasnih mačaka
američki CFA (Cat Fanciers' Association),
osnovan 1906. godine, a njegovi su
principi prilično isključivi.
Sjevernoamerički registar TICA (The
International Cat Association) je
najliberalniji, prihvaća nove pasmine
brže od ostalih registara, makar privremeno,
čime potiče eksperimentiranje.
Britanski GCCF (Governing Council
of the Cat Fancy) osnovan je 1910.godine,
ima čvršća pravila premda je liberalniji
od CFA, a utjecajan je u čitavome
svijetu.
Većina europskih zemalja ima svoje
registre, od kojih je barem jedan
član FIFe odnosno Međunarodnoga Felinološkog
Saveza (Federation Internationale
Feline,1949.). Politika ovog registra
je bliska britanskome, obje se organizacije
protive uzgoju tipova kod kojih se
dokazano javljaju zdravstveni problemi.
Hrvatski registar SFDH (Savez felinoloških
društava Hrvatske) osnovan je 1992.godine
i član je FIFe.
Na ovim stranicama ćemo najprije
zaviriti u rano doba felinologije
otprije više od stotinu godina, kad
je bio poznat mnogo manji broj pasmina
nego danas.
Vodeći se vrijednim opažanjima Harrisona
Weira iz njegove knjige 'Naše mačke'
(Our Cats, 1889.), možemo upoznati
temelj moderne klasifikacije i standarda
pasmina.
Nešto kasnije Frances Simpson, autorica
'Knjige o mački' iz 1903.godine, kao
i Amerikanka Helen Winslow (Concerning
Cats, 1900.), kao i drugi vrijedni
autori, također detaljno bilježe razvoj
felinologije te donose važne slikovne
dokumente ranih mačaka i njihovih
uzgajivača.
Tako možemo upoznati mačje zvijezde
koje su oduzimale dah mačkoljupcima
s kraja XIX.stoljeća, a koje su ujedno
pridonijele oblikovanju standarda
i statusu današnjih čistokrvnih mačaka. |
|
Napomena:
Sadržaj stranica
«Portreti pasmina» je autorski rad
K. Polaček i namijenjen je isključivo
web portalu Mica-Maca.
Likovni prilozi zaštićeni copyright-om
dobiveni su uz dozvolu korištenja
isključivo na web portalu Mica-Maca.
Podaci u tekstovima
prikupljeni su iz različitih izvora
navedenih u dnu pojedine stranice.
U slučaju dodatnog
interesa, pitanja, ispravka podatka
ili slično, molim kontaktirajte me
na: e-mail
Copyright © Koraljka Polaček,
prof., 2006.
|