Rane izložbe
i prvi šampioni
Portreti pasmina
Kartuzijska mačka
 

Pasmine - uvod

 

Uvod

 
Današnje pasmine mačaka su mnogobrojne i raznovrsne, neke su bile poznate čak i u doba naših baka, a s nekima se možda prvi puta susrećemo.
Premda se vjeruje da je u dalekoj prošlosti bilo stvaranja novih pasmina mačaka, pri čemu se prvenstvo pripisuje još starim Egipćanima, pravi koncept selektivnog uzgoja razvio se tek od polovine 19.stoljeća.
Povećan interes Darwinovog vremena za prirodu i evoluciju, biljne i životinjske vrste, kao i za njihovo izlaganje na velikim izložbama, donio je i sve veće zanimanje za pasmine mačaka.
Početak moderne felinologije obilježen je prvom izložbom mačaka koja je održana u Kristalnoj palači u Londonu, u srpnju 1871.godine.
Idejni začetnik, glavni organizator izložbe i jedan od troje prvih službenih sudaca bio je Harrison Weir, engleski gentleman i umjetnik, ljubitelj prirode i životinja - a naročito mačaka. Weiru danas pripada titula 'oca moderne felinologije', autor je najranijih standarda pasmina koji su temelj standarda Britanskog Društva.

Pretkraj XIX. stoljeća velika 'mačja groznica' zavladala je najprije Velikom Britanijom, potom se ubrzano proširila Amerikom i drugim zemljama.
Rasla je popularnost čistokrvnih mačaka i mačjeg svijeta uopće, mačke se proučavalo i uvozilo - iz Europe u Ameriku i iz azijskih zemalja u Europu i Ameriku.
Osnivali su se mnogi felinološki klubovi i društva, potom i savezi; pojavljivale su se brojne uzgajivačnice, bilježilo se sve veće diferenciranje unutar postojećih i otkrivale su se nove pasmine.
Također, pretkraj XIX.stoljeća, pojedine organizacije i ljubitelji mačaka, pokrenuli su rad najranijih prihvatilišta odnosno azila za mačke.
Generalno gledajući, prvi svjetski rat je svugdje usporio ovaj razvoj, ponegdje i sasvim zaustavio. Za njim je uslijedio novi rat, još teže razdoblje za uzgajivače i čistokrvne mace; velike restrikcije onemogućile su normalan rad uzgajivača kao i organizaciju i put na izložbe.
Amerika i Velika Britanija, ranije najaktivnije zemlje s najvećim brojem čistokrvnih mačaka i razvijenim sustavom izložbi, oporavljaju se '50.-tih godina u svim vidovima, pa tako i na području felinologije. Poslijeratno doba obilježeno je novim 'boomom' uzgoja mačaka, razvojem koji obnavlja stare te uvodi nove pasmine -i koji se neprekinuto odvija sve do danas.

Pasmine se općenito dijele na one koje su nastale prirodnim putem, i one koje su nastale aktivnim djelovanjem uzgajivača.
Prva grupa pasmina je nastala slobodnim razmnožavanjem, možda na izoliranom području. Te su vrste karakteristične po boji ili kombinaciji boja, a kasnije su se kroz selektivni uzgoj naglašavale upravo specifične karakteristike.
Također su neke vrste nastale slučajnom mutacijom (poput bezrepog manxa, japanskog bobtaila i dr.), a neke su se same razvile te su kasnije priznate kao pasmina (poput maine coona, norveške šumske itd.). Rane pasmine su većinom dugodlake i ranije su se pojavile u registrima, premda tadašnji registri nisu imali dovoljno čvrste standarde.
Novo doba oblježeno je aktivnim stvaranjem pasmina, potiču se karakteristike poput željenih boja i njihovih kombinacija, promjena dlake ili dugodlakih varijanti kratkodlakih pasmina. Stvaraju se specifične fizičke i karakterne osobine mačaka.

Kod registrara pasmina javljaju se određene nedosljednosti; sve pasmine nisu priznate u svim registrima, a pojedina pasmina može imati različite nazive u različitim registrima.
Najveći je registar rasnih mačaka američki CFA (Cat Fanciers' Association), osnovan 1906. godine, a njegovi su principi prilično isključivi.
Sjevernoamerički registar TICA (The International Cat Association) je najliberalniji, prihvaća nove pasmine brže od ostalih registara, makar privremeno, čime potiče eksperimentiranje.
Britanski GCCF (Governing Council of the Cat Fancy) osnovan je 1910.godine, ima čvršća pravila premda je liberalniji od CFA, a utjecajan je u čitavome svijetu.
Većina europskih zemalja ima svoje registre, od kojih je barem jedan član FIFe odnosno Međunarodnoga Felinološkog Saveza (Federation Internationale Feline,1949.). Politika ovog registra je bliska britanskome, obje se organizacije protive uzgoju tipova kod kojih se dokazano javljaju zdravstveni problemi.
Hrvatski registar SFDH (Savez felinoloških društava Hrvatske) osnovan je 1992.godine i član je FIFe.

Na ovim stranicama ćemo najprije zaviriti u rano doba felinologije otprije više od stotinu godina, kad je bio poznat mnogo manji broj pasmina nego danas.
Vodeći se vrijednim opažanjima Harrisona Weira iz njegove knjige 'Naše mačke' (Our Cats, 1889.), možemo upoznati temelj moderne klasifikacije i standarda pasmina.
Nešto kasnije Frances Simpson, autorica 'Knjige o mački' iz 1903.godine, kao i Amerikanka Helen Winslow (Concerning Cats, 1900.), kao i drugi vrijedni autori, također detaljno bilježe razvoj felinologije te donose važne slikovne dokumente ranih mačaka i njihovih uzgajivača.
Tako možemo upoznati mačje zvijezde koje su oduzimale dah mačkoljupcima s kraja XIX.stoljeća, a koje su ujedno pridonijele oblikovanju standarda i statusu današnjih čistokrvnih mačaka.

 

Napomena:

Sadržaj stranica «Portreti pasmina» je autorski rad K. Polaček i namijenjen je isključivo web portalu Mica-Maca.
Likovni prilozi zaštićeni copyright-om dobiveni su uz dozvolu korištenja isključivo na web portalu Mica-Maca.

Podaci u tekstovima prikupljeni su iz različitih izvora navedenih u dnu pojedine stranice.

U slučaju dodatnog interesa, pitanja, ispravka podatka ili slično, molim kontaktirajte me na: e-mail

Copyright © Koraljka Polaček, prof., 2006.

Copyright © 2008 Mica-Maca.