Lorenzo Lotto, detalj mace s njegove slike Navještenje iz 1527.god., Pinacoteca Civica, Recanati
 
Renesansna umjetnost odmiče se od prijašnje srednjovjekovne prakse strogog prikazivanja vjerskih tema. Općenito govoreći, postaje sve svjetovnija, u skladu sa sve većom važnošću stvarnog čovjeka.
Tako se već od rane renesanse na slikama pojavljuju portreti suvremenika i drugi detalji nastali opservacijom okoline.
Među tim 'detaljima svakodnevice' sve je češća i mačka, koja malo-pomalo zauzima sve više prostora na umjetničkim djelima.
 
Jan van Eyck, Rođenje Ivana Krstitelja, i detalj slike (ispod), prva polovina 15.st.
 
Flamanac van Eyck, jedan od prvih velikih slikara rane renesanse, na mnogim je slikama uključio kućne ljubimce.
Ovdje je vjerski motiv majstorski obogaćen mnogim detaljima stvarne domaće atmosfere, kao što su u dnu slike prisutni mačka i pas.
Dok mali pas glođe kost, siva maca 'pozira' nad svojom zdjelicom!
 
Leonardo da Vinci, studije mačaka, pretkraj 15.st.
Uz mnoge sačuvane studije sprava, predmeta, ljudi, biljaka i životinja, Leonardo je ostavio i ove prekrasne crteže domaće mačke.
Kroz pokuse i seciranje, veliki umjetnik je proučavao anatomiju živih bića. No suvremenici su često zazirali od njegovih tajnovitih eksperimenata, poput pokušaja spajanja različitih dijelova životinja.
 
Leonardo da Vinci, studija mačke.
Još jedan detaljan prikaz mace, koji svjedoči o vrhunskoj crtačkoj vještini ovog genijalnog umjetnika.
 
Federico Barocci, Navještenje, 1596., Perugia.
Miran i svečan prikaz arhanđela Gabrijela i Djevice Marije, nadopunjen je detaljem usnule mace.
Iako maca ne igra važnu ulogu u sceni Navještenja, osim što joj svjedoči, svakako pridonosi općoj kontemplativnoj atmosferi svetog trenutka.
F. Barocci, detalj gornje slike.
Maca koja opušteno spava na jastuku, naslikana je vrlo pažljivo i vjerno. Upravo je teško povjerovati da se radi o maci otprije 4 stotine godina, a ne o nekoj sadašnjoj uspavanoj mici..
 
Hans Baldung Grien «Muzika»,1529.
 
Pieter Bruegel stariji, detalj slike «Nizozemske poslovice», oko 1560.
Bruegelova slika obiluje mnoštvom likova i događanja kojima ilustrira preko stotinu narodnih poslovica.
Prikazujući životne radosti, kao i ljudske slabosti i zablude, na slici nalazimo parabole za 'Oko za oko', 'Plivati protiv struje', 'Velika riba jede malu ' i slične.
U središtu scene je oklopljeni vojnik koji veže metalnu kuglu-zvonce oko mačkinog vrata..
 
Dole: maca na slikama Jacopa Bassana, 16.stoljeće.
J. Bassano,'Noina žrtva', 1574. detalj na kojemu se uz ostale životinje. vide i mace.
 
J. Bassano, detalj slike 'Večera u Emausu'', druga verzija, 1538.
 
J. Bassano, 'Životinje ulaze u arku' druga verzija, detalj, 1590.
 

J. Bassano, 'Krist u kući Martinoj', detalj mace i psa.

 
Leonardo da Vinci, crtež djeteta s mačkom.
 
Renesansni portreti ukazuju na novi status umjetnika-individualaca: slikari su se natjecali u vještini, maštovitosti i kvaliteti izrade, želeći postati čim poželjniji naručiteljima.
Mnogi su renesansni umjetnici bili popularni poput današnjih filmskih zvijezda.
 
Dosso Dossi, Portret mlade žene s psom i mačkom, 16.stoljeće.
Još jedan portret žene s dva ljubimca, ovoga puta iz Italije.
Renesansno slikarstvo pažljivo je gradilo kompoziciju slike, pa su elementi poput simetrično raspoređenih oblika, ovdje likova životinja, u funkciji naglašavanja opće ravnoteže, simetrije i središta slike. No odlično uočavanje karakternih razlika psa i mačke i njihovo znalačko oblikovanje govore da su slikaru i vlasnici bili mnogo više od kompozicijskih elemenata.
 
Via della Gatta
Dok u Veneciji postoje mali Trg i Prilaz mačaka, u Rimu postoji 'Ulica mačaka' koja je dobila ime po mramornoj antičkoj skulpturi postavljenoj na uglu renesansne zgrade.
 
 

Maca u umjetnosti 15. i 16. stoljeća
 
Renesansna maca
 
Hans Asper, Portret Cleophee Holzhalb, 1538. (Cirih, Kunsthaus)
Portret švicarske dame prikazuje i njezinu tigrastu mačku, udobno smještenu na gospođinom krilu, dok obijesno pruža pandže prema ljubomornom psu. Renesansni portreti često naglašavaju društveni položaj, profesiju i životne navike osobe. Ovdje možemo zaključiti ponešto i o karakteru ove odlučne žene, očite mačkoljupke.
 
Razdoblje renesanse označava doba petnaestog i šesnaestog stoljeća kad su se humanisti, znanstvenici i umjetnici, svjesno odmaknuli od dugog razdoblja srednjovjekovlja. Prvenstveno je to novi pogled na svijet, u kojemu se prekida dotadašnje prihvaćanje apsolutnog božanskog stvaranja povijesti. Umjesto bezuvjetnog prihvaćanja crkvenih teorija, renesansa dijeli prošlost prema ljudskim ostvarenjima.
Počevši od Petrarkinog oživljavanja klasičnih pisaca, izvornog latinskog i grčkog jezika u 14.stoljeću, klasično antičko stvaralaštvo smatra se vrhuncem čovjekovih dostignuća.
Renesansa tako teži obnavljanju i nastavljanju klasične antike, prekinute padom Rima. Ovaj preokret u shvaćanju izuzetno je važan jer dokida dotadašnje poimanje antike kao poganskog razdoblja.
Petrarkin ideal humanističkih znanosti u smislu svjetovnog proučavanja jezika, književnosti, povijesti i filozofije, nadvladao je prijašnju dominaciju religije. Iz novog humanističkog ideala razvili su se intelektualni vođe renesansnog pokreta, obilježeni i drugom značajnom karakteristikom preporoda: individualizmom.
Nakon dugog razdoblja anonimnosti, renesansa bilježi pojavu prvih velikih umjetnika, filozofa, mislioca; univerzalnih ljudi renesanse, često aktivnih na mnogim poljima, poput Lorenza de Medicija, Leonarda da Vincija, Michelangela Buonarottija i drugih.
Zajedničko im je proučavanje znanosti i umjetnosti na nov način, traženje ideala koji su vezani uz stvaran svijet umjesto vjerskih dogmi, čime napokon postavljaju čovjeka u središte svojih interesa i stvaranja.
Renesansno slikarstvo donosi prikaz stvarnog kubnog prostora s naglašenom linearnom perspektivom, a uvodi i slikarske teme poput portreta i autoportreta, aktova i pejzaža. Osnovni principi 'novog pogleda na svijet' ogledaju se u brojnim slikama s religioznim motivima, kao i u mitološkim prizorima i samostalnim portretima suvremenika.
 
Domenico Ghirlandaio, Posljednja večera i detalj mace (dole),1486.,Firenca
 
Na detalju Posljednje večere prikazana je i lijepa mala mačka koja dočarava prisnost domaće atmosfere, premda može asocirati i na prijetvornost vezanu uz Judu.
Ghirlandaio, jedan od prvih važnih umjetnika firentinske rane renesanse i učitelj velikog Michelangela, u svojem slikarstvu izražava tipične elemente renesanse: naglašenu geometrijsku perspektivu, stvaran odnos čovjeka i prostora te realne proporcije, a također često prikazuje suvremenike i detalje iz stvarne okoline.
 
Rođenje Djevice, venecijanska škola, oko 1480.
Dok služavka nudi Svetoj Ani obrok, mačka prilazi postelji, očito više zainteresirana za hranu negoli za rođenje djeteta..
 
Na širem planu, renesansno razdoblje obilježeno je prekomorskim istraživanjima i osnivanjem prvih kolonija u Novome svijetu, Aziji i Africi. Pritom se profiliraju dva najveća kolonijalna suparnika, Španjolska i Engleska.
Na renesansnu Europu također su utjecali pad Carigrada i turska osvajanja jugoistočne Europe, i napokon velika duhovna kriza uslijed sukoba reformacije i papinskog Rima.
Izuzetno važnu ulogu u renesansi odigrao je i razvoj štamparstva, već od druge polovine 15.stoljeća, što je utjecalo na novu, široku dostupnost slike i riječi u tadašnjem društvu.
 
Albrect Dürer, Adam i Eva u Rajskom vrtu, bakrorez, 1504., i detalj (dole)
Detaljan crtež mačke, kao i miša i zeca, govori o majstorstvu najvećeg grafičara
renesanse. Dürerove životinje žive u miru rajskog okruženja, bez straha i borbe koji će
uslijediti nakon Progonstva.
Lik mačke postavljen je u samo središte donjeg dijela slike, podno nogu Adama i Eve. To govori da je mačka bila vrlo zahvalan motiv za slikara, dominantnim oblikom njezinog tijela naglasio je i uravnotežio horizontalu donjeg dijela prikaza. Dürer je mačku prikazao na više svojih radova.
 
Maca u renesansi općenito se često prikazivala kao djelić tipičnog domaćinstva, i na
prizorima s religijskom tematikom ona je uobičajeni kućni lovac na glodavce kojega ljudi uglavnom ignoriraju.
No ponegdje maca dobiva važniju ulogu na slikama, i to većinom u djelima umjetnika iz protestantskih područja srednje i sjeverne Europe.
Pomanjkanje narudžbi za crkveno slikarstvo, kao i uništavanje svetih slika od strane
ikonoklasta, doveli su do razvoja novih slikarskih motiva u ovim zemljama.
Tako postaju sve češće moralizatorske alegorije, parabole i simbolični prikazi koji ukazuju na ispraznost zemaljskih užitaka i prolaznost života.
 
Hans Baldung Grien «Muzika»,detalj, 1529.
Alegorija muzike jedna je od slika koje pokazuju tadašnje potpuno raskidanje s religioznom tematikom. Alegorijski motiv trebao bi pozivati na prosvjećivanje i višu duhovnost, premda slikar ovdje prvenstveno prikazuje ženski akt koji podsjeća na antičku Veneru.
Naime, jedna od bitnih značajki toga doba jest pojava brojnih privatnih naručitelja slika, čijim su estetskim ukusima umjetnici izlazili u susret.
Simboličkoj uzvišenosti slike pridonosi pažljivo naslikana smirena maca nevino bijele boje krzna.

Visoka renesansa 16.stoljeća još se dalje odmiče od tradicionalnih načina prikazivanja.
Čak i kad je riječ o vjerskoj tematici, umjetnici je prikazuju sve slobodnije, uz sve više osobnih elemenata i detalja iz poznate okoline.

 
Jacopo Bassano (Giacomo da Ponte), Večera u Emausu, 1538.
 
Venecijanski slikar je na gornjoj slici upotrijebio macu kao kompozicijski elemenat kojime naglašava geometrijsku perspektivu: tijelo mace slijeva označava početak linije koja vodi dalje u dubinu kubnog prostora.
Na desnoj strani slike nalazi se druga bijela maca, koja svojom manjom veličinom također naglašava prostorne planove.
Učestalost prikazivanja kućnih maca govori da je Bassano dobro poznavao i s užitkom slikao mace. Životinje su skoro pa 'zaštitni znak' njegovog slikarstva i pokazuju da je bio izvrstan animalist.
 
Jacopo Bassano, Posljednja večera, 1542. i detalj mace (dole).
Na svojim slikama Bassano je uvijek slikao sličnu macu, bijelo-tigrastu ljubimicu..
 
Maca na Bassanovim slikama, pomalo se mijenjala usporedo s razvojem njegovog slikarskog stila i umijeća -od mirnog oblika koji služi kao kompozicijski elemenat, pa do živahne, karakterno bogate individualne mace. No evidentno je da se radi o uvijek istom tipu mace, koju je slikar očito dobro poznavao.
Premda Bassano općenito nije toliko poznat kao neki drugi renesansni slikari, povijest umjetnosti ga cijeni kao pionira u genre scenama i pejzažima venecijanskog 16. stoljeća. Gornja slika, njegov vrlo dinamičan i dramatičan prikaz Posljednje večere, jedno je od remek djela visoke renesanse.
 
 
Jan Cornelisz Vermeyen, Sveta obitelj uz vatru, 1550.
Nizozemski slikar Vermeyen ovdje je prikazao Svetu obitelj u trenutku odmora po povratku iz Egipta. Jednu pospanu macu smjestio je na sasvim tipično mjesto: ona se odmara na mekom jastuku podno Marijinih nogu, u blizini vatre. Time je slikar ujedno naglasio toplu i opuštenu atmosferu obiteljskog prizora.
 
 
Annibale Carracci, Djeca s mačkom,1592.
Slika koja prikazuje svakodnevnu scenu, bez posebnog uljepšavanja i simbolike, ukazuje na doba visoke renesanse koja prelazi u barok. Naime, izdvajanje trenutka iz 'običnog' života i pridavanje važnosti stvarnim ljudima- članovima obitelji, prijateljima i suvremenicima, pa čak i nepoznatima, označava početak tematski modernog slikarstva.
Maca na slici Carraccija tipična je kućna maca, koja očito uživa u pažnji i maženju djece. Dirljivost ovog trenutka, majstorski jednostavna a vrlo dojmljiva, pokazuje kako su pojedine renesansne mace bile omiljene i imale dobar život.
 
 
Annibale Carracci, kraj 16.st.
Crtež sa skicama na kojem je umjetnik prikazao sebe uz štafelaj, uključivši i jednu macu. Ne treba sumnjati da je maca pravila društvo ovom velikom slikaru u dugim satima njegovog rada, sklupčana ispod štafelaja..
 
 
K. Polaček, 2006.
 
Izvori:
Wikipedia i Wikimedia; Koty w sztuka; Catland; Cats in Art
Tiskani izvori: 'Povijest umjetnosti kroz pisma velikih stvaralaca: Od Ghibertija do Gainsborougha'; Jay Williams 'Leonard De Vinci'; H.W. Janson 'Povijest umjetnosti'; R.E. Wolf i R.Millen ' Renesansa'
 
© Copyright Notice - Materials on this site are copyrighted by author and other persons. You may not copy or reproduce any portion without written permission from the copyright holder.
 
Napomena:
Sadržaj ove stranice podliježe zaštićenom autorskom pravu njegovih vlasnika, stoga se ne smije ni u kojem obliku prenositi, distribuirati ni pohranjivati bez prethodnog pisanog odobrenja autora 'Mica-Mace'. Prije korištenja ove stranice, molimo upoznajte se sa tekstom Pravne obavijesti.
Copyright © 2008 Mica-Maca.