François Boucher, Portret Louisa Philippea Josepha von Montpensiera kao djeteta, 1750. i detalj slike (dolje)
Boucher je u u djetetovim rukama naslikao nježnu malu ljubimicu, koja je bojom krzna usklađena s bojom haljine i ukrasa.
Naročito je karakterističan detalj macine ogrlice tj.mašnice oko vrata.
Čitavim oblikom tijela; majušnim, finim šapama i tamnim pojedinostima nosića, očiju i vrhova ušiju, ova maca odražava ukus rokokoa koji je sažet u izrazu 'šarm malenoga'.
 
Boucher je naslikao i grabežljivu macu na jednoj od svojih 'scena iz seoskog života'.
Slika prikazuje ljubavni par u tipičnoj 'škakljivoj' situaciji, odnosno veselu ljubavnu scenu kakvima je umjetnik postao popularan. U donjem desnom uglu prikazana je maca koja je ugrabila komad peradi, iskoristivši nepažnju domaćice.
 
F.Boucher, detalj slike.
Maca djeluje pomalo zastrašujuće, nije umiljata ljubimica već prava grabežljivica koja vreba iz tamnih kutaka kuće. Time je maca višeznačni detalj koji simbolizira 'element opasnosti' te kontrastira živahnom zbivanju u središtu slike..
 
Jean-Baptiste Perronneau(1715.-1783.), Dama s mačkom, i detalj mace (dole)
Perronneau, francuski majstor pastela, znalački je prikazao crnobijelu mačju ljubimicu koja upotpunjava portret dame iz visokog društva.
Tipično za rokoko, žena ima zamišljen, pomalo sjetan pogled te nas podsjeća na porculansku lutku čije misli ne možemo dokučiti.
Njezini prsti tek ovlaš dodiruju macu, kao da se radi o ukrasu. No zato se maca čvrsto drži šapicama, dokazujući da je slikar pred sobom imao vrlo stvarnu kućnu ljubimicu, čije oči govore da baš i ne uživa u mirnom poziranju..
 
Jean-Baptiste Perronneau, Djevojčica s mačkom,1745., Nacionalna galerija London.
Portret djevojčice odlično pokazuje težnju baroka za nježnim, pastelnim tonovima. Vidljivo je kako su sve boje usklađene, tonovi djevojčine haljine skladno se nadopunjavaju s modrilom podloge.
I boje macinog krzna nalaze ravnotežu s detaljima vrpce na haljini.. no opet je maca detalj koji donosi dinamiku i pomalo iskače iz ove harmonične cjeline. Maca nije opuštena već ima napeti pogled, kao da jedva čeka da je djevojčica pusti iz ruku.
Premda su mace na oba ženska portreta razmažene ljubimice, njihovo prisustvo ukazuje i na dublju razinu: slikar stvara kontrast savršeno smirenoj i usklađenoj vanjskoj pojavnosti ženskog lika- upravo živošću i nemirom mace!
 
Jean-Baptiste Greuze (1725.-1805.) Djevojka mota vunu, 1758. i detalj mace (reprodukcija).
Greuze, francuski slikar iz Burgundije, postao je vrlo cijenjen u Parizu. Njegovi nježni ženski likovi odgovarali su ukusu pariške publike, najčešće u genre scenama i portretima. Gornja slika karakteristična je po usklađenosti boja i oblika te atmosferom posvemašnjeg mira. Niti mala kućna maca ne ometa zamišljenu djevojku, primirila se i kao da čeka trenutak kad će se njezina vlasnica probuditi iz sanjarenja..
 
Anonimni narodni umjetnik, Čovjek s psom i mačkom, 1793. Pariz,
i detalj mace (dole)
Slika iz dramatičnih godina francuske republike, obilježenih političkim nemirima i teškim životom naroda, prikazuje odmor vojnika uz psa i macu. Nepoznati umjetnik je pokazao kako čovjek hrani svojeg psa, a maca je u još boljoj poziciji, smjestila se na samom stolu.
No izgled francuske mace uvelike se izmijenio, ona nije opuštena kućna ljubimica kao ranije. Macin stav odaje strah i zabrinutost, sad je mala životinja koja se bori za opstanak te živi na milost i nemilost čovjekovoj velikodušnosti. Poput ljudi toga doba, i maca se našla u vrtlogu velikih promjena koje su izbrisale sjećanje na nekadašnji udoban i lagodan život.
 
Mramorna figurica mace iz 18.stoljeća
 
Giacomo Ceruti, Djevojčica s mačkom.
Cerutijeva slika je vedar i nježan portret djevojčice, pri čemu tipičnim snažnim kontrastom izdvaja osobu iz tamne podloge. Premda su likovi djevojčice i mace u košari prikazani uz velik realizam detalja, imaju naglašenu emotivnu dimenziju, zrače toplinom i bliskošću.

...
U Njemačkoj, nakon reformacije i razdvajanja protestantskog sjevera i katoličkog juga, sjever još zadržava tradiciju gotike dok na jug snažnije utječe talijanska umjetnost.
Doba 32-godišnjeg rata obilježeno je velikim razaranjima, pa u Austriji i Češkoj tek pretkraj 17.st oljeća dolazi do novog zamaha umjetnosti.
Rascjepkanost zemlje na mnoge kneževine dovelo je do bogaćenja i većeg razvoja umjetnosti, tako sredina 18.stoljeća označava vrhunac rokokoa na njemačkim kneževskim dvorovima.

 
Tobias Heinrich Thomann von Hagelstein (1700.-1764. Augsburg), Mačka i kuna love ptice, grafika iz oko 1750.godine.
Dole: detalj grafike
Von Hagelstein, koji je često prikazivao razne životinje, ovdje je izuzetno vješto prikazao macu sa svim pojedinostima- od sjajnih očiju i lovačkog zanosa do tipičnih oznaka i detalja na krznu.
 
Anonimni slikar, Mačka među pticama, rano 18.st. Ruthland Gallery, London.
Živopisna slika koja može poslužiti kao predložak za ptičje vrste, ukazuje na tadašnje povećano zanimanje za prirodu, za biljne i životinjske vrste čovjekove okoline. Primjetna je statičnost kao i prigušeni kolorit koji zadržava barokne kontraste svjetla i tame.
Detalj gornje slike.
Premda slika djeluje više dekorativno negoli dramatično, nepoznati britanski slikar ipak je unio određenu napetost u prizor, smještajući između veselih ptica njihovog najljućeg neprijatelja- macu spremnu za lov.
 
Maca, glazirana keramika,
iz knjige 'Earle Collection of Early Staffordshire pottery'.
Knjiga objavljena 1915. godine donosi prikaze zbirke Majora C. Earlea s preko sedam stotina ukrasnih predmeta. Među prekrasno dekoriranim figurama i lončarijom, nalaze se i ove dvije mace iz 18.stoljeća. Dok je na gornjoj slici mica ljupka i umiljata, donja je robusnija i arhaično oblikovane glave. No obje figurice ukazuju da su mačje ljubimice bile zahvalan model za obrtnike i umjetnike te rado viđen ukras u domovima.
Figurica mace, Earle Collection of Early Staffordshire pottery.
 
W. Hogarth, autoportret s psom, Tate galerija, London.
Hogarth, porijeklom iz skromnije obitelji i čiji je otac jednom bio zatvoren zbog neplaćenih dugova, jedan je od najvećih 'biografa' londonskog života.
Hogarth je bio rano prepoznat zbog svojeg crtačkog umijeća, postao je poznat i priznat umjetnik. Njegova djela ipak zadržavaju veliku ironiju i prikazuju obje strane života, izruguju se društvenim običajima i dvostrukom moralu. Svojevremeno je imao priličnih problema pri prodaji takvih slika, kasnije vrlo vrijednih i cijenjenih.
Hogarth se smatra najranijim 'slikarem sekvenci', pretečom današnjeg stripa. Zahvaljujući njemu danas znamo kako su izgledale raspojasane pijanke bogatih, brakovi iz računa, siromašni kvartovi, zatvori, javne kuće i ludnice.
W.Hogarth, prvi prizor iz serije 'Rake's Progress' 1732/35.
Sir John Soan Museum, London
i detalj slike (dole)
 
Poput serije prikaza iz života prostitutke, Hogarth je naslikao i životni put bogatog mladića koji je naslijeđeni novac potrošio na orgije i kartanje te završio u londonskom zatvoru i napokon u ludnici.
Na gornjoj, prvoj sceni, vidimo mladog nasljednika koji se priprema za očev sprovod. Dok su oko njega pomodni krojač i služavke, jedna grabežljiva maca zaviruje u rastvoreni sanduk sa srebrninom. Time se nagovještava mladićeva pohlepa i budući gubitak svega naslijeđenog.
 
Thomas Gainsborough Dječak s mačkom, detalj, 1787.
«..Meni se čini da će Moda, bila ona od lažnog ili pravog ukusa, nestati kao odbjegli konj, jer kad su oči i uši potpuno zavedene bljeskom i galamom, povratak na skromnu istinu može privremeno izgledati vrlo tužan» -iz pisma T.Gainsborougha prijatelju, 1772.godine.
Gainsboroughov jednostavan prizor dječaka (gore) odaje različitost engleskog slikarstva prema francuskome, kasni barok koji prelazi u specifično romantičarsko razdoblje.
Duh Gainsboroughovih djela proteže se do današnjih dana, u spoju sjetne emotivnosti i naglašavanja fokusa slike. U tom je smislu sve podređeno središnjem liku, ovdje dječaku s mačkom koji zamišljeno stoji pred dubokom šumom. Asocijacije nas neminovno vode prema Shelleyu i Lordu Byronu, prema introspekciji, podsvijesti i razbuđenoj mašti koja će obilježiti nadolazeće razdoblje britanske umjetnosti.
 
Francisco Goya, Noćna mora, grafika, 1797/98.
Goyina reakcija na filozofiju povratka prirodi rezultirala je ovim djelom koje je nazvao 'San Razuma stvara demone'.
Prikazan je učenik, zaspao nad knjigom, dok oko njega slijeću šišmiši i sove. Mačka strogog izgleda koja leži desno od mladića, po nekim interpretacijama predstavlja Razum koji, premda je superioran, ne čini ništa da prekine noćnu moru.
 
Goya, scena iz ciklusa 'Caprichos', Museo de Goya en Fuendetodos.
Što je bio stariji, razočaran ljudima i ratnim krvoprolićima (ciklus grafika 'Užasi rata'), Goya na svojim radovima sve više spaja realnost s maštom, često prikazujući utvare i snoviđenja. Na sablasnoj gornjoj grafici vidimo nadrealnu scenu ubojstva i jednu macu- živu ali s jezivo rastrganim tijelom.
Kao njegovi mnogi drugi radovi, i ovaj predstavlja nijemu i dramatičnu optužbu ljudske okrutnosti.
 
Francisco Goya, detalj slike s macom i ljudima, priv.kolekcija.
Goya je u svojim ranijim fazama često prikazivao ljepotu i dražest, no kroz čitavo njegovo slikarstvo provlači se dublja dimenzija, sasvim moderno 'zavirivanje ispod površine'.
Radilo se o damama sa španjolskoga dvora ili o običnim ljudima, slikar ih je nemilice prikazivao kakvi doista jesu. Na kasnijim radovima išao je isto toliko duboko u svoju osobnost, izvlačeći na površinu vlastite fantazije i demone.
Na gornjoj slici prikazani su ljudi dok hvataju macu, koja se prestravljena, i bezizgledno, odupire. Tema sama po sebi ukazuje na stalnu preokupaciju ljudskim djelovanjem, bez obzira na povod. Samo najveći umjetnici znaju od naizgled trivijalnog zbivanja načiniti slikarsku temu za razmišljanje.. A u središtu ove nalazi se jedna maca, čije grčevito opiranje ljudima nije promaklo oku i kistu velikog Goye.
 
 

Maca u umjetnosti 18.stoljeća
 
I. Francuska rokoko maca
 

Osamnaesto stoljeće obilježeno je ekonomskim i tehničkim napretkom, europska središta bogate se putem svojih kolonija te doživljavaju procvat znanosti i umjetnosti. Francuska sažima svo znanje u prvu enciklopediju, filozofija dobiva novi zamah a umjetnost obilježavaju novi stilovi- rokoko i klasicizam.

Nakon smrti francuskoga Kralja Sunca, Louisa XIV., završava razdoblje stroge dvorske umjetnosti te započinje doba rokokoa ili 'stil Louisa XV.' (1723.-1774.).
Ovaj zabavan, poletan i razigran stil, prepun ukrasa i vitica po kojima je dobio ime (rocaille), pojavljuje se najprije u Francuskoj a zatim i u drugim područjima Europe gdje svoj vrhunac dosiže sredinom stoljeća.
Rokoko donosi ornamentalne, prozračne forme i duh bezbrižne, gotovo dječje naivnosti. Umjetnici ovoga doba naglašavaju površinsku kićenost, senzualnost i šarmantni erotizam. Ljudski likovi postaju nestvarni poput porculanskih lutaka, pejzaži se pretvaraju u romantična snoviđenja a portreti često nalikuju sjajnim, bezizražajnim maskama.
Slikari prikazuju ljude poput kazališnih glumaca koji se živahno kreću na pozornici života, dok neumitno kreću prema svome padu.
Dok je barok 17.stoljeća gradio slike na snažnom kontrastu svjetla i tame, francuski rokoko razvija paletu pastelnih boja i svjetlih tonova. Pritom se naglašava kontrast jedne druge razine- onoga prikazanog i onoga što samo naslućujemo. Umjetnički geniji pronalaze pukotine u napudranim licima i dražesnoj harmoniji boja i oblika, predosječajući vrhunac epohe koja se bliži svome kraju.

Rokoko maca je razmažena i ljupka kućna ljubimica, nalik tadašnjim dvorskim damama, a često se pojavljuje na humorističkim i 'moralnim' slikama toga doba. Mace su naročito prisutne na portretima gdje djeluju poput ukrasa, a uistinu su važan član aristokratskih kuća i dvorova. Duh 18.stoljeća teži dražesti, egzotici i gracioznosti..- a sve je to spojeno u jednoj maci!
Mace s tadašnjih slika potpuno su nalik našim današnjim ljubimicama, portretirane često mnogo prirodnije negoli njihovi vlasnici, što govori da su se mnoge kućne mace 'vrlo dobro osjećale' u razdoblju rokokoa.

 
François Boucher, Toaleta, 1730. Kolekcija Thyssen-Bornemisza, Lugano
i detalj kućne mace
 
François Boucher (1703.-1770.) bio je omiljeni slikar francuskoga visokog društva i dvorski slikar Louisa XV. Često je slikao dekorativne alegorije, idilične prikaze klasičnih tema i scene iz svakodnevice. Naslikao je i nekoliko portreta svoje zaštitnice Madame de Pompadour, jedne od prvih modernih žena po svojem djelovanju i naprednim idejama.
Na Boucherovim djelima najbolje se odražava ukus rokokoa, često prikazuje dražesne dame zabavljene ukrašavanjem, parfimiranjem i modom. Prizori naglašavaju šarm sitnih, ljupkih rokoko formi koje se pojavljuju u svemu- od cipela i frizura do haljina i namještaja.
Maca na gornjoj slici, u skladu s zabavno-erotičnim duhom prikaza, zadovoljno je izvaljena pod nogama svoje vlasnice te uživa u ljenčarenju punog trbuha.
 
François Boucher, Modistica
i detalj mace
Premda nije vrlo uočljiva na prvi pogled, ova Boucherova maca važan je detalj slike. Osim što bojom svojega krzna skladno nadopunjuje 'ples' svjetlih ploha kompozicije, maca je i tihi kritičar scene: dok se odmara na udobnoj stolici, njezin pogled kao da govori o dosadi.
Imamo dojam da je ova zadovoljna, bucmasta maca već mnogo puta prisustvovala razgovorima modistice i njezinih mušterija, njihova razdraganost modnim ukrasima uopće je ne zanima, stoga predstavlja slikarev komentar isprazne taštine.
 
Michel-Nicolas-Bernard Lépicié, Večer, 1773.,Sandelin Saint-Omer
i detalj mazne mace
 
Slikar Lépicié prikazuje djevojčin odlazak na počinak, pri čemu je već primjetna redukcija rokoko ukrasa. Na slici intimnog trenutka dražesne sluškinje osjećamo smirenu atmosferu u skromnom okruženju običnih, svakodnevnih predmeta.
Toplini ove domaće scene naročito pridonosi maca ljubimica koja se vrlo nježno umiljava svojoj vlasnici. Slikaru treba priznati odlično poznavanje mace- i nakon više od dvjesto godina, sasvim živo možemo zamisliti maznu macu koja mu je poslužila kao model..
 
Jean-Honore Fragonard (1732.-1806.), Djevojka s mačkom i psom, priv.kolekcija
 
Slike Fragonarda, jednoga od najvećih slikara epohe, odražavaju duh 18. stoljeća u estetici minijatura, dekoracija, hedonizma i kaprica. Prikazani medaljon, već sam po sebi umanjena slika, prikazuje djevojku s živahnim ljubimcima.
Maca na slici najvjerojatnije je mačić angore, vrlo popularne među aristokracijom toga doba.
Sve naslikano je sitno i djetinje razigrano, od likova ljubimaca do djevojčinih mašni i uvojaka. Djevojčine razgolićene grudi odaju senzualizam i 'naivni' erotizam tipičan za Fragonarda, kao i za čitavo doba Louisa XV. Pikturalna harmonija blagih tonova, nejasnih obrisa i igre sitnih ploha svjetlosti, preteča je slikarskog razvoja koji će kasnije dovesti do impresionizma.
 
Antoine Watteau (1684.-1721.), Studije ljudi i maca.
 
Watteau, slikar čije platno 'Ukrcavanje na Cyteru' (1717.) predstavlja jedno od najznačajnijih djela francuskog slikarstva, umro je od tuberkuloze u 37.godini života, uoči procvata rokokoa. Njegove slike, a naročito crteži, odišu melankolijom i senzibilnošću koje ga izdvajaju od drugih tadašnjih stvaralaca.
Često je slikao bez modela, stvarajući svoja djela na temelju osjećaja i impresija. Gornji crtež maca i ljudi nastao je u blagim potezima njemu omiljene crvene krede.
Watteauov rad najbolje opisuje izraz 'osjećaj prolaznosti', kojega možemo osjetiti čak i u ovom detalju usnulih maca.
 
Jacques Couche, Mačji koncert, 1791.
CAT PRINTS, by Elisabeth Harvey Lee *
 
Parodija s prikazom maca-glazbenika nastala je u burno doba nakon revolucije. Tema viđena već u prethodnim razdobljima, pomalo je izgubila prijašnju dražest.
Za doba koje raskida s površnim slikarskim ukrašavanjima, ova grafika djeluje poput zabavne ilustracije koja treba odvratiti misli od teških strana života.
Ipak, neke mace imaju upravo zastrašujući izraz i nalaze se uokolo osvjetljenih likova uz rub prizora. Poput tame koja obavija svjetlost života, zlokobne velike mace kontrastiraju nevinim mačjim pjevačicama u središtu. Simbolika koja se može projicirati na ljude, svjesne mračnih sila koje ih okružuju ali koji ne tuguju već 'pjevaju' dok mogu, na kratkotrajno osvjetljenom djeliću pozornice..

Francuska umjetnost 18.stoljeća donosi naznake novoga duha i promjena, paralelno s vedrim rokokoom već od polovine stoljeća razvija se klasicistička umjetnost, koja naposlijetku i smijenjuje rokoko.
Francuska revolucija 1789. godine označava kraj epohe, započinje doba građanstva te socijalnih i političkih potresa i napokon dolazak Napoleona, što će izmijeniti lice stare feudalne Europe.

 
II. Rokoko maca u drugim zemljama
 
Giuseppe Maria Crespi (1665.-1747.) Djevojka s mačkom i ružom,
Pinakoteka, Bolonja.
 
Crespi, detalj mace
Talijansko slikarstvo tek djelomice usvaja modu rokokoa, površinski preuzima ukrasne forme uz još prisutnu baroknu modelaciju i kontrast svjetla i tame.
Gornji medaljon prikazuje djevojku u tipičnoj namještenoj pozi, dok maca djeluje mnogo životnije i prirodnije. Očito je riječ o pravoj ljubimici koja voli biti na rukama svoje vlasnice, pa dok samo možemo zamisliti koliko se djevojka patila dok je pozirala, nonšalantno držeći ruku u zraku, maca se sasvim udobno smjestila u njezinom naručju.
 
Giacomo Ceruti (1698.-1767.), Dva prosjaka
 
G.Ceruti, detalj prosjaka s macom
 
Dok je drugdje cvjetao živahni rokoko, Cerutijevo slikarstvo odaje naslijeđe talijanskog baroka svojom snažnom jednostavnošću i naglašenim realizmom.
Slika talijanskog majstora prikazuje dva prosjaka te je svedena na ono najbitnije: u skladu s njihovim siromaštvom, dva su čovjeka prikazana u okružju praznih zidova i uz skroman obrok.
Ipak, bez obzira na 'ogoljelost' scene i odsustvo ukrasa, slika obiluje toplinom i emotivnom ispunjenošću koja se odražava na licima ovih ljudi. Dok se čovjek na desnoj strani osmjehuje promatraču, čovjek slijeva je ozbiljniji a u rukama nježno drži malu macu. Treba obratiti pažnju s kolikom je preciznošću slikar prikazao isprepletenost mačjih šapica s čovjekovim prstima, čime stječemo dojam da prosjak brižno čuva umiljatog tigrića, svoje najveće blago...
 
Jose Del Castillo (1737.-1793.),'Umjetnikov atelijer', 1780., Prado Madrid
i detalj slike
Detalj dječaka s mačkom dio je prikaza umjetničkog atelijera. Slikom vlada opuštena atmosfera dok umjetnik i njegov prijatelj 'odmaraju oči' na vedrom dječaku koji se igra s mačkom. Primjetan je topli kolorit slike s baroknim kontrastima svjetla i sjene, dekorativnost detalja je sasvim umjerena, što govori o specifičnosti španjolskog slikarstva.
Ljubimac obitelji, izuzetno velik crno-bijeli mačak koji ponosno sjedi između dječakovih nogu, djeluje sasvim opušteno i zadovoljno. Čitav prikaz daje osjećaj mira i životne radosti, skoro poželimo zakoračiti na ovu verandu okupanu toplim sutonom, među prijatelje- ljudske i mačje.
 
William Hogarth (1697.-1764.), Djeca doktora Grahama, i detalj slike (dole)
Galerija Tate, London
Britansko slikarstvo zadržava osnovne značajke baroka, uz čvrstu modelaciju i jasno isticanje portretiranih likova naspram tamne podloge. Rokoko se javlja u manjoj mjeri, kroz ukrase i detalje, a Hogarthovo slikarstvo prvenstveno odaje težnju realizmu.
Hogarthova maca je prototip uobičajenog mačjeg člana dobrostojećeg britanskog kućanstva u 18.stoljeću. Dok djeca poziraju slikaru, nasmiješena u svilenim haljinama, stvarna radnja odvija se iza njihovih leđa gdje maca vreba pticu u krletci.
Napeti izgled grabežljive mace spremne da se baci na krletku u kontrastu je prema svečanoj atmosferi koja okružuje djecu. Slikaru svakako treba odati priznanje za majstorsko prikazivanje mace 'u elementu', skoro joj možemo čuti glas i vidjeti podrhtavanje njuškice i brkova!
 
William Hogarth, Prostitutka Moll (Mary), detalj,
grafika iz serije 'The Harlot's Progress' 1732.
 
Veliki satiričar londonskoga društva 18.stoljeća, Hogarth je načinio seriju grafika i slika inspiriranih životom prostitutke Moll Flanders, čiju je sudbinu opisao Daniel Defoe u svojem romanu iz 1722.
Šest Hogarthovih grafika prikazuje djevojčin život od dolaska u London do smrti od sifilisa u 23.godini. Priča bazirana na stvarnim ženskim likovima (D.Defoe se koristio svojim novinarskim iskustvom) ujedno pokazuje stvarnost tadašnjeg Londona: od prostitucije i bolesti, do ljudske pohlepe i bešćutnosti.
Na gornjem prizoru, trećem u nizu, vidi se Moll koja je već izgubila status bogataševe ljubavnice te kao obična prostitutka radi za stariju 'madam'. U prostoriju ulaze općinari koji će je kasnije odvesti u zatvor.
Maca s ogrlicom vragolasto zaviruje ispod Molline suknje, a njezin stav nedvosmisleno naglašava ženin novi status.
 
Thomas Gainsborough, Umjetnikove kćerke s macom, 1758/60.
Nacionalna galerija, London
 
Thomas Gainsborough (1727.-1788.) bio je znameniti majstor portreta i krajolika, no za razliku od reprezentativnih slika engleskih zemljoposjednika i njihovih žena koje je radio po narudžbi, na ovoj slici vlada sasvim drukčiji duh.
Nedovršen zajednički portret umjetnikovih kćeri jedno je od najljepših djela engleskog slikarstva.
Djevojčice su prikazane vrlo jednostavno i emotivno; njihov zagrljaj odaje brigu i ljubav, starija sestra zaštitnički grli mlađu koja se opušteno na nju oslanja.
Između njih, u naručju starije djevojčice, vidljiva je nedovršena glava mace (dole).
Možda žalimo što majstor nije dovršio sliku, bez sumnje bismo pred sobom imali i vrhunski mačji portret, ali nedovršenost ne umanjuje vrijednost ovog remek-djela. Štoviše, bez završnog ukrašavanja i preciznog oblikovanja detalja, slika čuva neponovljivu svježinu trenutka u kojem je nastala.
Bezvremena dirljivost ovog portreta ukazuje na Gainsboroughovo slikarsko umijeće kao i na njegovu liričnost. Premda je bio cijenjeni portretist i miljenik
kraljevske obitelji Georgea III, njegova najveća ljubav bili su pejzaži, otvoreni prostori seoskih krajolika s bojama prirode i neba.
Djevojčice sa slike, Mary i Margaret, otac je u djetinjstvu poučavao slikarstvu. No nisu imale lak život, premda zbog očeve slave uvedene u visoko društvo, nikad nisu bile sasvim prihvaćene. Naposlijetku su neudate živjele zajedno, a starija Mary je mentalno oboljela.
Pojedinosti o maci sa slike nisu poznate, no sigurno je da su mačje ljubimice bile uobičajene u domu Gainsborougha. O tome svjedoče i prekrasne studije kućne mace, nastale desetak godina nakon portreta djevojčica s macom(dole).
 
Thomas Gainsborough, Studije maca, oko 1770., Rijksmuseum Amsterdam
 
Gainsboroughove studije maca pokazuju sasvim suvremen pristup, lako bi ih mogli pripisati nekom modernom umjetniku. Mace su oblikovane jednostavno i uz naglašavanje bitnih karakteristika, specifičnih pokreta i položaja tijela. Ne treba ni ukazivati na majstorstvo Gainsborougha u predočavanju mice koja se čisti, sklupčana spava, liže nogu..- očito je dobro poznavao i proučavao macu te ju naslikao s velikim osjećajem i razumijevanjem.
 
Gainsborough, detalj sklupčane mace
 
Francisco José de Goya y Lucientes (1746.-1828.) smatra se posljednjime od starih i prvim modernim majstorom. Njegovo umjetničko djelo označava prekretnicu i dolazak novoga doba, kako u društvu tako i u umjetnosti.
Kao slikar i grafičar, bio je najveći kritičar ljudskog društva i vizionar, kroničar povijesti i portretist španjolskoga dvora.
Revolucionarnost i subjektivnost njegovih radova, kao i sama tehnika, izvršile su velik utjecaj na kasnije generacije umjetnika poput Maneta i Picassa. Mnogi Goyini radovi danas se nalaze u muzeju Prado u Madridu.
 
Francisco Goya, Manuel Osorio Manrique de Zuniga, 1786.
Metropolitan muzej umjetnosti, New York
 
Goya, detalj slike
Na slici koja prikazuje malenog dječaka, prisutni su ptica i dvije mace. Dječak drži pticu na uzici i time izaziva mace, koje ju promatraju s velikom napetošću, izraženu položajem tijela i usredotočenim pogledom.
Goyine slike odaju spoj francuskog rokokoa i španjolskog temperamenta, no one su i mnogo više, predstavljaju jedinstvena djela umjetničkog genija. Ulazeći dublje u sliku otkrivamo simbolizam suprotnosti dobra prema zlu; nevinosti i čistoće prema gramzljivosti i mračnim pobudama- ovdje predstavljenih pohlepnom macom. Dok dražestan dječak sasvim mirno stoji, shvaćamo da samo trenutak dijeli od mogućeg krvoprolića: tek jedan dječakov pokret dovoljan je da maca skoči i uhvati pticu.
 
Francisco Goya, Mačke na krovu, Prado, Madrid
 
Goyinu sliku možemo promatrati kao izvanredno prikazan sukob maca na seoskom krovu, ali teško da je samo to, u vremenu obilježenome političkim prevratima, nesigurnošću i ljudskim stradanjima. Možemo se zapitati ilustriraju li mace ljude, koji se isto tako unedogled bore na život i smrt, i od kojih samo jedan ostaje pobjednik..
Goyina slika prikazuje Vrijeme, sadašnji trenutak ali i slutnju onoga što će se tek zbiti. Suton donosi noć, borbu i krvoproliće.
Teško se može reći da je Goya bio optimist, prije suprotno tome- vidio je, osjećao i slikarski dokumentirao sumrak čitave epohe. Borba maca, baš kao i ljudi, označava završetak jednoga vremena, okončanoga u krvi, ali i predskazuje novo doba europske svijesti i umjetnosti.

...
Istovremeno dok Europu potresaju revolucije i nemiri, na tlu Amerike ubrzano se razvija Novi Svijet, pa iz toga razdoblja potječu slike najranijih kolonijalnih umjetnika. Nastale pod utjecajem europskih preprodavača popularnih slika, one ih imitiraju, donoseći pritom izvornu naivnost u prikazu.
Na donjem portretu, tipičnome za to doba, rani američki slikar prikazao je djevojčicu iz dobrostojeće obitelji. Vidljivo je zanemarivanje pravila perspektive i odnosa veličina koje slici daje notu primitivne umjetnosti. No stilska ujednačenost i čvrsta kompozicija pokazuju da je slikar znao što radi.
Pritom je djevojčicu s macom prikazao toliko jednostavno i iskreno, da čitav prizor odiše toplinom i nježnim odnosom dvije male dame.

 
Rani američki slikar, Portret djevojčice, oko 1790.
 
Koraljka Polaček, 2006.

* CAT PRINTS by Elisabeth Harvey Lee Katalozi s 125 grafika umjetnika od 16. do 20.stoljeća. Uključuje 64 stranica reprodukcija, s koricama u koloru i 8 ilustracija u koloru. Ima 2 stranice uvoda a svaki od 125 printova popraćen je potpunim opisom.
ISBN 1-902863-02-X. Katalozi su dostupni na North.Aston@btinternet.com.

Izvori:
Wikipedia i Wikimedia; Chats en Vrac; Cats in Art; Koty w sztuka; Catland; NYPL Digital gallery; Vilage Antiques
Tiskani izvori: 'Povijest umjetnosti kroz pisma velikih stvaralaca'; L.Andrsen 'Barok i rokoko'; R.Ivančević 'Stilovi, razdoblja, život'; Matko Peić 'Evropski umjetnici' i dr.

 
© Copyright Notice - Materials on this site are copyrighted by author and other persons. You may not copy or reproduce any portion without written permission from the copyright holder.
 
Napomena:
Sadržaj ove stranice podliježe zaštićenom autorskom pravu njegovih vlasnika, stoga se ne smije ni u kojem obliku prenositi, distribuirati ni pohranjivati bez prethodnog pisanog odobrenja autora 'Mica-Mace'. Prije korištenja ove stranice, molimo upoznajte se sa tekstom Pravne obavijesti.

Copyright © 2008 Mica-Maca.