|
Držanje
i briga oko mačora je vrlo zahtjevan
posao, posebice kod dugodlakih mačaka.
Potrebno je puno odricanja i spremnosti
na razno razne probleme kojim se susreću
vlasnici uzgojnih mužjaka.
Prvo i osnovno je obilježavanje teritorije
tj. zašpricavanje prostora u kojem
borave. Individualan je od mačora
do mačora. Kod nekih, no rjeđe, potpuno
izostaje, kod nekih se bazira na zapišavanju
samo svog wc-a, a kod velikog dijela
se očituje u obilježavanju ćoškova,
istaknutih dijelova namještaja ili
okomitih površina zidova. Već i samo
zapišavanje mačjeg wc-a bude neugodno
u stambenom prostoru zbog intenzivnog
mirisa. Naročito je jakog intenziteta
u pojedinim dijelovima godine kada
se mačak tjera ili kada se tjeraju
mačke sa kojima živi, mačke sa kojima
ne živi a može ih namirisati ili čuti
kroz vrata ili prozore doma u kojem
prebiva. Također su problem i vanjski
mačori koji će na isti način osjetiti
tzv 'suparnika' i obilježiti vanjske
zidove kuće ili ostaviti svoj trag
u dvorištu. Obilježavanje prostora
zapišavanjem je vrlo teško ukloniti
i najmodernijim sredstvima a miris
prostora se i najfinijim osvježivaćima
ne može neutralizirati.
Te navike mačora je gotovo nemoguće
ukloniti odgojem, stvar je vrlo jakog
nagona. U posljednje vrijeme se pokušava
i rade pokusi na upotrebi feromonskih
preparata kao osvježivaća (kao aparati
koji se utaknu u utičnice te oslobađaju
kroz određeno vrijeme feromone iz
punjenja), no još se uvijek istražuje
upotreba takvih preparata na spolnu
aktivnost mužjaka. Druga korištena
metoda je upotreba hormonskih injekcija,
koje također uzgajivači ne vole, jer
sa njima za vrijeme trajanja injekcije
prestaje i spolna aktivnost.
I sa te strane se postavlja pitanje
držanje mužjaka, te voljnost vlasnika
mužjaka da li da dozvole parenje ženki
iz „vanjskih“ uzgajivačnica sa svojim
mužjacima ili tzv poznati naziv „stud
servis“.
Koji su razlozi odbijanja, odnosno
„zatvorenost“ uzgajivačnica po tom
pitanju?
Može se takav stav sagledati sa više
strana. Jedno je osiguranje genskog
kvaliteta i stvorenih linijskih karakteristika
u svojoj uzgajivačnici i prenošenja
tih kvaliteta samo na mačke sa imenom
uzgajivačnice. Taj moment nije nimalo
zanemariv i najbolje ga razumije onaj
tko se u uzgoj upustio sa ozbiljnim
koracima nabavljanja provjerenih uzgajivačkih
linija, stvorio određeno renomirano
ime, radio na stvaranju nekih posebnih
karakteristika i sl.
Drugi moment je osiguranje zdravstveno
higijenskih uvjeta u uzgajivačnici
pod svojom kontrolom, što može u svakom
trenutku narušiti dolazak mace iz
neke druge uzgajivačnice na parenje.
Te dvije činjenice su ključne kod
procjene i određivanja takove otvorenosti
uzgajivačnice prema „stud servisu“,
a najčešće nije jednokarakterno, odnosno,
uzgajivačnica ima ozbiljnu suradnju
sa još dvije tri uzgajivačnice te
sa njima radi kombiniranja i planiranja,
te na taj način planski osigurava
svoj razvoj, ali i razvoj kolega uzgajivača
u radu.
(Nenad
Bižić; 2006.)
|
