mica-maca

Zdravlje

Njega

Uzgoj i izložbe

Portreti pasmina

Mačka u umjetnosti i povijesti

Kelti su vjerovali da dugim gledanjem u mačkine oči mogu vidjeti u onkraj, u svijet duhova.
No keltska simbolika mačke je i nepovoljna- irski 'mačkoglavi bog' Cenn Chaitt (Cairbre, cinncait) je mitološki nasilnik koji je, želeći osvojiti vrhovnu vlast, izazvao uništenje Irske..

Mačka, tuš, 1494.
Crtež mačke iz albuma kineskog slikara Shen Choua, dinastija Ming.
Izrazito 'moderan' crtež ukazuje na vještinu majstora koji je jednostavnim potezima naglasio znatiželju i živost mačke.
Mačke su u Aziji bile štovane i zaštićene prvenstveno zbog važne uloge koju su imale u osiguranju hrane i industrije svile od glodavaca.

Maca, porculan, Kina 17.st.
-dražesna figurica mace svjedoči o njezinoj omiljenosti u prošlosti.
U drevnoj Kini mačka se prihvaćala kao dobrohotna životinja: ponašanje mačke i leoparda oponašalo se u plesovima za poljske radove.

Mačka i ptica, japanska slika na svili, pretkraj 18.stoljeća.
Precizan crtež koji odlikuje japanske umjetnike neodvojiv je od duhovne dimenzije koja se u njihovim djelima odražava u ravnoteži detalja i cjeline, velikoga i malenoga..
Na gornjoj slici lako možemo osjetiti bistrinu zraka i treperenje velikog lišća, kao i požudu mace-lovca koja je vješto uhvatila svoj plijen.

Slike gore i dole: Kuniyoshi Utagawa, Japan 19.st.

Mačkino umiljavanje, 'davanje pusica' i uopće obostrana nježnost mačke i njezine vlasnice odaju prisnost poznatu svim mačkoljupcima. Bez obzira na vrijeme i geografski položaj, izrazi ljubavi između ljudskog i mačjeg roda svuda su jednaki- što je na svojim mnogobrojnim 'mačjim' slikama majstorski uočio i prikazao K.Utagawa.

Kuniyoshi Utagawa (1798.-1861.)

Kuniyoshi Utagawa 'Mačka na prozoru', bojani drvorez, 19.st.
Bobtail maca opušteno promatra povratak ljudi sa polja.. -prizor koji dočarava mir, kontemplaciju i male radosti svakodnevice.

U muslimanskoj predaji općenito je svaka mačka (quatt) dobrohotna, osim crne.
Legenda govori o slučaju kad je prorok Muhamed našao mačku kako sklupčana spava na njegovom ogrtaču. Umjesto da je probudi, izrezao je rupu u odjeći, po nekima čitav rukav, da ne uznemiri usnulu macu.

Mačka, inkrustrirana bronca, 11.-12.stoljeće, umjetnost islama. Filigranska obrada metala nimalo ne umanjuje dojmljivost mačje figure: živahan, možda i ljutit pokret mačkinog repa, uzdignute uši i napeti stav, svjedoče o iznimnom poznavanju mačjeg karaktera.
Prorokova mačka ljubimica zvala se Muezza, a prema predaji, jednom ga je spasila od ugriza zmije otrovnice.
Muhamed je jednom ispričao i pripovjest u kojoj napominje da će ženu, koja je nasmrt izgladnila mačku, ta ista mačka mučiti na Sudnji dan.

Utagawa Ando Hiroshige (1797.-1858.), Maca pralja.
Na slikama japanskih umjetnika pronalazimo brojne mace koje se transformiraju u vještice i demone, ali i žene-mačke u vedrim i duhovitim prizorima.

K.Kitagawa, mačka i ribice iz 'Priče o zlatnoj ribici', Japan, 19.st.

U Kabali, kao i u budizmu, mačka se često povezuje sa zmijom: ona označava 'grijeh, prekomjernost dobara ovoga svijeta'.

Japanska mačka-demon, slika iz 19. stoljeća.
Ovaj majstorski rad prikazuje lice mačjeg demona koje je sastavljeno od mačaka koje sjede, leže, spavaju..

«Ova mačka donosi zlo, rađa i jede svoje mačiće bez izuzetaka; ima svinut rep, grubu dlaku i kožu bez mesa..» -ovako je opisana treća mačka zle sreće u tajlandskoj knjizi Smud Khoi. Foto: Koratworld

Smatralo se da posve crna mačka
ima čarobnu moć - za oslobađanje od uroka jela se njena koža.
Vjerovalo se i da slezena crne mačke zaustavlja ženinu menstruaciju.
Prema predaji crna mačka ima sedam života, a njenom su se
krvlju zapisivale moćne čarolije.
Neki vjeruju da je crna mačka zao jinn kojega treba pozdraviti kad uđe u sobu. Crna mačka se često u različitim vjerovanjima pojavljuje kao simbol mraka i smrti.

Mačka, japanski drvorez.
Jednostavan prikaz mačke novijeg datuma dočarava karakterističan mačkin pokret pri lizanju šapice.

Indijska slika mace, 19.st.
Maca je uhvatila ribu i naravno, čvrsto je drži ne prepuštajući ništa slučaju.

Figura s otoka Yapa, Mikronezija, iz Etnološkog muzeja u Berlinu.
Figura mačke od pješčenjaka služila je kao kuka za pridržavanje otvorenih kućnih vrata ili prozora. Mačke su na ovaj otok došle s Europljanima krajem 19.stoljeća, pretpostavlja se da su urođenici izrađivali figure s likom životinja upravo za prodaju Europljanima.

Najstarije kamene i glinene figure s mačjim likom nađene u Siriji, Turskoj i Izraelu potječu iz neolita, posljednjeg razdoblja kamenog doba.
Na gornjoj slici je kameni mužar iz Perua, kultura Chavin, 10.-5.st.pr.Kr. Božanstva mačjeg roda obožavana su u starim civilizacijama i prikazivana sličnim oblicima. Skulpture nalik ovoj nalazimo primjerice i u drevnoj Kini, što navodi na zaključak o mogućem utjecaju azijskih naroda koji su na svojim putovanjima prema istoku dodirnuli kulture Novoga svijeta.

Sjevernoameričkim Pawnee Indijancima divlja je mačka simbol okretnosti i oštroumnosti. Ona je stoga sveta životinja koju se smije ubiti isključivo za religiozne svrhe i uz određene obrede.
Slično tome, u srednjoj Africi se divljoj mački pripisuje vidovitost te se torbice za lijekove izrađuju od kože divlje mačke.

Owon (1843.-1897.) Koreja.
Slikar kasne Joseon dinastije prikazao je lijepu crno-bijelu macu.
Doba koje nije poznavalo izume novoga doba, poput razglednica ili fotografija, nalazilo je istu estetiku u spoju najljepših oblika prirode -mačke i cvijeća.

Mace u igri, Koreja, 18. stoljeće.
Drugi korejski umjetnik prikazao je ono što predstavlja najveće veselje svakoj živahnoj mački, i užitak za gledanje svakom ljubitelju; ima li išta zabavnije od penjanja i brušenja pandžica na kori drveta?

Maca u kulturi drugih naroda

Mačka, inkrustrirana bronca s pozlatom, Iran, 19.stoljeće.
Staro perzijsko vjerovanje govori da čovjek koji muči crnu mačku može samome sebi naštetiti jer tako dolazi u sukob s vlastitim 'hemzadom', duhom koji se rađa zajedno s čovjekom kako bi mu pravio društvo.

Legende i vjerovanja vezana uz mačke zajednička su mnogim kulturama.
Mački su se oduvijek pridavala različita, nekad sasvim suprotna simbolička značenja.
Njezina tajanstvena priroda ogleda se u dualizmu crnog i bijelog, noći i dana, zla i dobroga.
Ljudi su se divili mačjoj snazi, okretnosti i mudrosti, pripisivali su joj lukavost, vidovitost i vezu s zagrobnim životom. Smatrana je glasnikom podzemnog svijeta, ali i posrednikom između ljudi i bogova te vodičem ljudskih duša na putu u Nebo.

Tijekom srednjega vijeka, dok je mačka na tlu stare Europe bila proganjana, u sjevernim zemljama (Rusija, Finska i dr.) kao i na Bliskom istoku, bila je poštovana i obožavana.

Kamena figurica mačke, dio posudice sa Bliskog istoka. Zahvaljujući umijeću davnog majstora, ova 'nasmiješena' maca pokazuje nam da su umiljate mačje ljubimice uveseljavale srca svojih vlasnika mnogo prije našeg vremena.

Nordijska mitologija često spominje velike mačke, danas se pretpostavlja da je riječ o norveškim šumskim mačkama. Mitovi koji datiraju iz 6.-8.st. zabilježeni su tek od 15. stoljeća, stoga se izvorna predaja mijenjala kroz mnoga stoljeća.
Prema legendi, nebesku kočiju božice Freye, gospodarice devet svijetova, sunca i kiše, vukle su dvije bijele odnosno crna i bijela mačka. Vjeruje se da su 'bijele' mačke ustvari bile sive tj. plave mačke, bijele od inja i snijega.
Legenda koja spominje 'crnu i bijelu' mačku, govori o mužjaku i ženki koji su predstavljali dva lica noći -svjetliji dio kod izlaska mjeseca i tamniji dio kad je mjesec nevidljiv.
Freya kao božica ljubavi i plodnosti bila je i zaštitnica mladenaca: da bi dobila naklonost božice i lijepo vrijeme na svadbi, mladenka je trebala hraniti mačku posebnim slasticama. Uz to bi mladi bračni par u novome domu pripremio zdjelicu svježeg mlijeka: kad bi mačka pila mlijeko to je bio znak prisutnosti dobrog duha u kući i buduće bračne sreće.

Skandinavska figurica mačke, kamen, rani srednji vijek

Nevjerojatna snaga mačke opisana je u legendi prema kojoj je Utgard-Loki, izazivač svađi i bog-varalica, izazvao gromovnika Thora. Velika siva mačka tad je dojurila pred Thora; htio ju je skloniti ali nije uspio. Premda se Thor trudio iz sve snage da je podigne, nije postigao više nego da mačka, izvijena u luk, podigne tek jednu nogu s tla.

Legende Dalekog istoka obiluju pripovjestima o mačkama, primjerice budistički svećenici su od davnina držali mačke u hramovima i brinuli o njima. Iako su njihove mačke prvenstveno imale zadatak zaštite od miševa, mnogima se pripisuju zasluge u brojnim legendama. Smatralo se da mačke u hramu donose sreću, a danas se vjeruje da su neke moderne pasmine potekle od hramskih mačaka.

Mačka s mačićima u vrtu, slika na svili, Mao I, Kina, 12.st.
Vjeruje se da su se dugodlake mačke pojavile prije više stoljeća na području srednje Azije, a tijekom 16.stoljeća prvi su primjerci došli na tlo Europe (Italija).

U Maleziji su mačke smatrane vodičem koji pomaže umrlima pronaći put do blaženstva zagrobnog života. Svatko odgovoran za smrt mačke, trebao je 'prenijeti i složiti onoliko stabla kokosovog oraha koliko mačka ima dlaka'.
Sumatranski Niasi pak vjeruju da je mačka sluga pakla. Predaja kaže da je kozmičko stablo stvoritelj svega što postoji, a mrtvi pri usponu na nebo prelaze most ispod kojega je ponor pakla.
Na ulazu u nebo stoji čuvar sa štitom i kopljem a pored njega je mačka- koja grešne duše baca u vode pakla.

Prema drevnom vjerovanju na Tajlandu, kad vrlo spiritualna osoba umre, njezina duša ulazi u mačku te uzlazi na nebo tek sa smrću mačke.
Nakon smrti kralja Sijama, njegova bi duša najprije prebivala u mački, tek prirodnim završetkom njezinog života, kraljeva bi se duša uspela u Raj.

Peta mačka dobre sreće, Smud Khoi, 19. stoljeće
Foto copyright: Koratworld /sve slike Smud Khoi mačaka

«Njezina je dlaka glatka i uredna. Korijen svake dlake je boje oblaka s vrhovima poput srebra. Njezine oči sjaje poput kapi rose na lotosovom listu..».

Mačka za koju se vjeruje da je najraniji portret korat mačke, opisana je već u Knjizi pjesama o mačkama, iz doba Kraljevstva Ayutthaya te datira iz 1350.-1767.godine.
Na Tajlandu se vjerovalo da korat mačke, porijeklom iz udaljene tajlandske visoravni Koh-Raht, donose sreću i blagostanje svojim vlasnicima. Par korata često se poklanjao mladenkama pri vjenčanju, kako bi se osigurala sreću u braku.
Ove su se mačke nazivale Si-Sawat, zbog boje dlake koja je poput srebrno-plavog domaćeg voća istog imena.
Više o povijesti korat mačaka može se naći u zapisima priznatog autoriteta, uzgajivačice Daphne Negus koja je upoznala korate u njihovoj domovini na Tajlandu.
Manuskript Smud Khoi daje opise 17 «sretnih» mačaka i 6 onih koje nose zlu sreću. Ovi zapisi sa slikama mačaka Indokine nastali su krajem 19.stoljeća, izradio ih je visoki svećenik po narudžbi sijamskog kralja Rame V.
Na slikama Smud Khoi-a prepoznaju se današnje pasmine korat, sijamska i burmanska mačka. Nagađa se da je Kralj Rama V., odrastao uz guvernantu Annu Leonowens ('Anna i kralj'), svojom otvorenošću za utjecaje zapadne Europe, pridonio širenju i kasnijem uzgoju ovih pasmina.

Slika iz Thai rukopisa s kmerskim pismom, 19.stoljeće.
Foto copyright: D. Howard.

Prikazan je dio vrijednog rukopisa koji obuhvaća ukupno četrnaest slika različitih mačaka. Ove slike, kao i prikazi Smud Khoi mačaka, poslužile su kao ilustracija za knjigu M. Clutterbucka 'Sijamske mačke: Legende i stvarnost'.
Thai umjetnici su se pri ilustriranju ponekad koristili kmerskim pismom umjesto uobičajenog sanskrta, što ovaj 'mačji' rukopis čini vrlo vrijednim i rijetkim. Više slika na: A Royal Cat from Syam.
Na gornjem dijelu slike vidi se lijepa sijamska mačka, vrlo detaljno prikazana.
Sijamske su mačke štovali budistički svećenici i sijamski kraljevi, a prvi primjerci stigli su u Europu u drugoj polovini 19. stoljeća.
Ova vrlo stara pasmina ubrzo je postala jedna od najomiljenijih na zapadu, kako u Velikoj Britaniji i Europi tako i u Americi. Sijamske mačke i danas izazivaju divljenje kao u doba kad su ih davni umjetnici Sijama prikazivali u svojim rukopisima.

Maca vreba kukca, Toko, akvarel, Japan, 19.st.
Dirljiv prikaz mačke u sasvim poznatoj, domaćoj atmosferi - znatiželjna maca načuljenih ušiju poigrava se sa svojim mogućim plijenom.

Burmanske svete mačke smatraju se čuvarima duša budističkih svećenika, što je povezano uz legendu o prvoj takvoj mački iz burmanskog hrama koja je štitila svećenika i potom prenijela njegovu dušu u raj.
Prema drugoj legendi: u siromašnom burmanskom hramu živjeli su svećenici koji su imali samo jednu mačku. Jednoga dana obližnjim su putem prolazili bogati samuraji, koji bi mimoišli hram da ih mačka nije dozvala. Njezinom zaslugom, samuraji su otkrili hram i ostavili mu bogatstvo.
Burmanski svećenici i mačke služili su Tsun-Kyanske, božici preobraženja duša. Vjerovalo se da mačke mogu komunicirati direktno s božicom.

Maca lovi skakavca, detalj slike, Kina, 1890.

Naizgled jednostavna, a pritom vrhunski precizno prikazana mlada dugodlaka mica-maca. Dokaz je da su mačke oduvijek plijenile pozornost umjetnika svojom ljepotom i dražesnom zaigranošću..

Himalajski mudraci su promatrali mačkino brižno podizanje mladunčadi te ga usporedili s onime majmunice. Primijenivši taj princip na ljude, vjerovali su da će oni koji su odrasli kao mačići, ići kroz svijet uživajući bez straha u svim ljepotama i čarima života, sigurni da će dobiti božju pomoć kad im ustreba.
Također postoji vjerovanje da se samo oni ljudi koji postignu nirvanu, savršenu čistoću duha i tijela, reinkarniraju u ljude, dok se oni kojima to za života ne uspije, ponovno rađaju u obliku mačke.

Uspavana maca, japanski akvarel iz 19.stoljeća.
Smirena, nasmiješena, sita i zadovoljna maca izraz je istinske radosti življenja, često prisutne na japanskim akvarelima koji uz malo sredstava prikazuju mnogo, ono bitno.

Jedno od budističkih vjerovanja mačkama zabranjuje odlazak u Nebo -zbog mačke koja nije pomogla Budi.
Predaja kaže da jedino mačka i zmija nisu tugovale zbog smrti Bude, što neki objašnjavaju mudrošću mačke koja je znala da Buda ustvari prelazi na bolju, višu razinu života. Japanski budisti vjeruju i da je duša mačke glasnik, koji prenosi poruke između Bude i vjernika..

Kuniyoshi Utagawa 'Četiri mačke'
Majstorska studija maca odaje da je japanski umjetnik odlično poznavao i volio mačke.

Bobtail mačke prisutne su na japanskim slikama unatrag tri stoljeća.
Među prvim mačkama koje su s azijskog kopna stigle u Japan, bile su i mačke s kratkim repovima. Zbog ograničene baze gena u Japanu, ove su se mačke uspješno širile i stvorile su pasminu prije 19. stoljeća.
Praznovjerje je možda pomoglo da se održi najprimjetnija karakteristika ove pasmine, rep dužine 8-10 cm.
Mačke s dugim repom i s vrhom repa u obliku rašlji, nekad su smatrane prerušenim demonom i bile su proganjane. No mačke s kratkim repom, poput slavne Manekineko, smatrane su simbolom sreće. O čvornatim repovima azijskih mačaka, primjerice poput sijamskih, pisao je već Charles Darwin kao o fenomenu mačaka azijskog podneblja.

Kuniyoshi Utagawa, Okabe, akvarel, Japan, 1844.

Zloslutno značenje mačke prisutno je na slici koja opisuje staro vjerovanje da vještica-mačka može ubiti ženu i poprimiti njezino obličje.
Govorilo se da kad mlada djevojka posjeti hram poslije sumraka, dolazi u opasnost da je stara žena pozove da ostane preko noći. Kad bi namamila djevojku u svoju kuću, starica bi se pretvorila u vješticu i proždrla je. Stoga se smatralo da mačka u blizini hrama može biti vještica u obličju mačke.

Chu Ling, Mačka, slika na svitku, oko 1800.godine.

U indijskim tekstovima spominju se mačke u epovima Ramayana i Mahabharata još oko 500.godine pr.Kr. Prema indijskoj filozofiji bijela mačka predstavlja nevinost i čistoću te štiti nedužni svijet noću od zla, dok je tamna strana mjeseca utjelovljena u crnoj mački.
Mačka je i jahaća životinja te aspekt yogini Vidali; božica Shakti (Kali, Šivina nevjesta), simbol plodnosti i majčinstva, nekad se prikazuje kako sjedi na bijeloj mački.
Indijske statue mačaka asketa predstavljaju blaženstvo životinjskog svijeta.

Reljef u stijeni, detalj, Mamallapuram, južna Indija, 7.-9.stoljeće.
(Foto copyright: M.D.Gunther Monuments of India)

Ovaj reljef je pripovjest o Arjuninoj pokori iz Mahabharate. Radi se o ogromnom reljefu, visina čovjeka dopire tek do dna slonovih nogu. Prikazana je hinduistička 'pokora' kojom se ustvari dobiva moć od bogova. U središtu reljefa je rijeka Ganges, slijeva se nalazi prikaz priče a desno svijet prirode sa životinjama. Ispod slonovih kljova je uspravljena mačka koja prakticira jogu.

«Mačka izvodi jogu», detalj gornje slike.
Mačkina suzdržanost je privukla miševe koji će to uskoro požaliti, jer ona se samo pretvara s namjerom da ih uhvati nespremne! (foto: M.D.Gunther)

U Kambodži se još uvijek prakticira stari zemljoradnički običaj prenošenja mačke u procesiji kojom se doziva kiša. Pritom se mačku u kavezu nosi od kuće do kuće i svaki je mještanin polijeva vodom. Vjeruje se da mačkino mjaukanje budi Indru, darovatelja plodnog pljuska.
U vijetnamskoj narodnoj satiričkoj predodžbi mačka je amblem mandarina.

Noina arka, detalj minijature, Mogul, 15./16.st.

Ovaj detalj je prikaz muslimanske interpretacije Potopa.
Zanimljivost je mačja obitelj koja sasvim smireno sjedi (dole lijevo), izdvojena od ostalih putnika, kao da je uopće ne uznemiravaju dramatični događaji na arci.

'Proljeće', slika na svili iz doba dinastije Ming (1368.-1644.)

Dražesna maca koja je zaspala među travkama i stabljikama bambusa pravo je utjelovljenje spokojnog proljetnog dana. I premda je naslikana prije više stotina godina, predstavlja svaku današnju micu koja se, nakon igre i uzbuđenja, sretno sklupča u nekom kutku našega vrta..
Premda novijeg datuma, oprezna maca na donjoj slici, prikazana jednostavnim i brzim potezima, priziva u sjećanje sliku Shen Choua sa početka teksta.
Umjetničko nasljeđe sažetog i jasnog izražaja, s naglaskom na snažnom kontrastu svjetlih i tamnih ploha, ponovno je našlo vrhunski motiv u liku jedne mace.

Mačka, tuš, Kina, 19. stoljeće.

Koraljka Polaček, 2006/2007.

Izvori /Sources:
Michael D. Gunther: Monuments of India; Donatella Mastrangelo Koratworld; Debbie Howard - Siamese Cats: Legends and Reality" by Martin Clutterbuck; A Royal Cat from Syam; Wikipedia i Wikimedia; Cats in Art; Gato, solo gato
Tiskani izvori: J.Chevalier, A.Gheerbrant 'Rječnik simbola'; J.N.Leonard 'Davna Amerika' i dr.

Napomena:

Sadržaj ove stranice podliježe zaštićenom autorskom pravu njegovih vlasnika, stoga se ne smije ni u kojem obliku prenositi, distribuirati ni pohranjivati bez prethodnog pisanog odobrenja autora 'Mica-Mace'. Prije korištenja ove stranice, molimo upoznajte se sa tekstom Pravne obavijesti.

Početna stranica

Foto galerija

E-mail

O nama

Pravna obavijest